Kalifornija, kraj šezdesetih. Na početku ljeta tinejdžerica Evie Boyd ugleda grupu djevojaka u parku i ostaje začarana njihovom slobodom. Evie posebno očara starija, fascinantna djevojka Suzanne. Usamljena Evie ubrzo biva uvučena u krug komune kojoj djevojke pripadaju i čini sve da bude prihvaćena.
Kako bi u tome uspjela, sve više i više vremena provodi odvojena od majke i ritma svakodnevice ne sluteći da je sve bliže i bliže nezamislivom nasilju.
Emma Cline američka je spisateljica rođena 1989. godine, a Djevojke, objavljene u lipnju 2016., njezin su prvijenac koji je izazvao pravu nakladničku borbu – prava za objavljivanja u iznimno kratkom roku prodana su diljem svijeta i danas se čita na više od 35 jezika. Djelo je nakon objavljivanja postalo bestseler i dobilo iznimne pohvale kritike kao jedan od najsnažnijih i najartikuliranijih glasova američke književnosti danas.
Fascinantan prvijenac koji je oduševio kritiku, priča o tinejdžerici i njezinu ulasku u kult, dijelom se oslanja na priču o Charlesu Mansonu i njegovoj kvazihipijevskoj komuni The Family odgovornoj za seriju brutalnih ubojstava 1969. Među žrtvama bila je i Sharon Tate, tada trudna supruga Romana Polanskoga.
No Djevojke su mnogo više od oslanjanja na poznatu i stravičnu priču. Maestralan roman Emme Cline kirurškom preciznošću ulazi u um djevojaka u nježnoj dobi, kad je želja za prihvaćanjem važnija od svega, ispisujući nezaboravan portret djevojaka koje se pretvaraju u žene, ali i onog trenutka u životu kad sve, tako lako, može poći u krivom smjeru.
„Zavodljiva priča o odrastanju, uništenom Charlesom Mansonom, ispričano tako filigransko lijepim rečenicama da bi se gotovo mogle nositi kao nakit. Emma Cline čudesno mapira topografiju jednog adolescentskog srca poharanog usamljenošću dajući nam fikcionalnu istinu o djevojčici koja lovi opasnost, opasnost koja prelazi granice razumijevanja njezine dobi, u ljetu čežnje i gubitka“, napisao je kritičar The New York Times Timesa, dok su u Washington Postu ustvrdili: „Prvijenci poput ovoga jako su, jako rijetki... Najznačajnija kvaliteta ovog romana jest sposobnost autorice da artikulira anksioznost adolescencije u jeziku koji je čudesno poetičan, ali kojim nije nimalo narušena autentičnost glasa i svijesti tinejdžerice. Melankolična refleksija odrasle osobe i znojna užurbanost djevojčice besprijekorno su isprepletene. Za priču koja se oslanja na ozloglašenu priču o Mansonovim ubojstvima, Djevojke su izuzetan čin susprezanja. Zrelošću dvostruko starijeg pisca, Cline je napisala mudar roman koji nije nimalo razmetan, roman koji je tiha, ključajuća ispovijest čežnje i terora.“
Kritika o Djevojkama Emma Cline ima nevjerojatno oko za kompleksnost djevojaštva te pretvara ono što je tkanje mita u nešto mnogo intimnije. Podsjeća nas da iza mnogih priča naše kulture postoji djevojka: djevojka koju ne vidite, ne čujete i koja je ljuta. Rasturit će vas i slomiti vam srce. Lena Dunham Roman koji označava dolazak uzbudljivog novog glasa američke proze. Ne znam što više zadivljuje – razumijevanje ljudskih bića ili majstorsko kontroliranje jezika. Superiorno napisano, briljantnim rečenicama. Cline vidi svijet precizno i velikodušno.... Mnogo što posljedica je autoričine sposobnosti da se, poput slika, osvrne i pogleda ponovo. New Yorker Boston Globe Nadilazi sva očekivanja... Spektakularno postignuće! The Times
Jennifer Egan
Mark Haddon
Izuzetno... Zadivljujuće djelo – iznimne atmosferično, nadnaravno inteligentno i brutalno feminističko... Cline minucinozno uništava vezu između umjetnosti i vjernog predstavljanja kako bi stvorila nešto novo, čudesno.
Oduzima dah... Tako vješto da je teško povjerovati da je ovo prvijenac.
Entertainment Weekly
U ovom romanu nema šoka i senzacionalizma... Samo atmosfera jezive osamljenosti i zaustavljene čežnje.
The Wall Street Journal
Briljantan roman, impresivan ne samo za tako mladu spisateljicu nego za bilo kojeg autora, bilo koje dobi.
Richard Ford