POLEMIKA NA KULTURNOJ SCENI

BITKA ZA RUDNIK Tko će i kako revitalizirati rudarsku baštinu u Istri

    AUTOR:
    • Patricia Kiš

  • OBJAVLJENO:
  • 24.12.2016. u 21:39

Udruga Labin Art Express: Raša zaslužuje više od konfekcijskog projekta predsjednice UHA-e

Tko će i na koji način revitalizirati rudarsku baštinu u Raši i u Labinu predmet je užarene polemike posljednjih dana. S jedne su strane Dean Zahtila i Labin Art Express kojemu je Zahtila na čelu, sa druge strane predsjednica Udruženja arhitekata Hrvatske Sanja Cvjetko Jerković, uz koju stoje i predstavnici Općine Raša i Grada Labina.

Iako je zajednički stav da je vrijeme da se napokon revitalizira ova čitava rudarska zona u Istri po uzoru na slične uspjele primjere u Europi, primjerice Essen, između dvije zaraćene strane niz je spornih točaka.

U slučaju Raše najveća se rasprava vodi oko toga na koji ju način kandidirati čitavo ovo bivše rudarsko naselje za kulturno dobro, potom oko buduće namjene gradske toplane te je li trenutačna rekonstrukcija Sportskog centra u skladu sa pravilima struke. U slučaju Labina spore se da li će se rudarska zona obnoviti po projektu “Podzemni grad” kojemu je na čelu Zahtila, ili projektu “Kova” kojeg je predložila Sanja Cvjetko Jerković.

Polemično pismo

Udruga Labin Art Express podnijela je, naime, Ministarstvu kulture zahtjev za upis naselja Raša u registar kulturnih dobara, i paralelno, poslala vrlo polemično pismo na adresu Općine Raša.

Njihova je želja, tumače u Labin Art Expressu, pokrenuti postupak zaštite rudarskog naselja u Raši, no, kako stvari stoje, kažu, nisu sigurni u uspjeh: - Novom prostorno-planskom dokumentacijom općine Raša smanjuju se izgledi da će ikada postati kulturno dobro. Posebno je problematičan propust da se propiše obaveza cjelovite konzervatorske studije koja bi trebala biti prvi korak u zaštiti jer je Raša, čiji je autor talijanski arhitekt Gustavo Pulitzer-Finali, biser talijanske funkcionalističke arhitekture 20. stoljeća, i ima sve uvjete i da bude na listi UNESCO-ove Svjetske kulturne baštine - kaže Dean Zahtila.

 

U Labin Art Expressu tumače da su još prošle godine, kako bi revalorizirali rudarsku baštinu Raše, na zahtjev Općine izradili Studiju potencijala raškog rudarskog nasljeđa pod nazivom “Raša: živi grad muzej”, kojom je predviđeno da se što prije izradi konzervatorska podloga za cijeli bivši raški ugljeni bazen, počevši od rudarskog naselja Krapan. Općina, međutim, kako kažu, naručeno istraživanje nije uzela u obzir.

Neprimjerena gradnja

Neposredan je povod za obraćanje javnosti, tumače dalje iz LAE-a pismo koje je Natasha Pulitzer, kći arhitekta koji je projektirao Rašu, uputila javnosti kao reakciju na rekonstrukciju Sportskog centra Braće Privat u centru Raše. Naime, i ona i LAE se boje da će se “neprimjerenim nadogradnjama umanjiti prostorna i ambijentalna vrijednost urbanog krajobraza te autentičnost objekta”.

Za rekonstrukciju su centra, dalje tumače, bez javnog arhitektonskog natječaja angažirani arhitekti “koji ne posjeduju potrebne projektantske reference ni relevantna dostignuća na sličnim projektima”, pa prozivaju trenutačnu predsjednicu Udruženja hrvatskih arhitekata Sanju Cvjetko Jerković, da sa svojom tvrtkom Masa projekt d.o.o. stoji iza te rekonstrukcije. Ista tvrtka, navode dalje, stoji i iza ideje o prenamjeni bivše gradske toplane u kulturno-turističke sadržaje koji su, kako navode vrlo “konfekcijski” i “ne uzimaju u obzir specifičnosti Raše”.

Načelnica Općine Raša Glorija Paliska Bolterstein im odgovara: “Zanimljivo je da udruga LAE obavještava medije o njihovoj inicijativi da je Ministarstvu kulture uputilo Zahtjev za zaštitu naselja Raša i izdavanje Rješenja o preventivnoj zaštiti urbanističke cjeline Raše, a bez prethodnih konzultacija s općinskom upravom, nositeljem svih aktivnosti i financijskih obaveza koje iz toga mogu proizaći. Nameće se pitanje zašto se LAE javlja tek sada kada je Općina pokrenula određene projekte s ciljem vrednovanja svog arhitektonskog nasljeđa, a nije, kad već tako dušobrižnički progovara o potrebi zaštite Raše, reagirala svih ovih godina. Sve to daje povoda da se posumnja u neke druge, skrivene motive udruge”. Ako je ikome stalo da Raša kao “arhitektonski biser” uđe u registar kulturnih dobara RH, dodala je načelnica, onda su to oni: “Općina Raša zatražila je i dobila sredinom kolovoza ove godine od nadležnog konzervatorskog odjela uputu o postupku upisa u registar. Daljnje radnje planiraju se u skladu s financijskim mogućnostima”.

Vlastiti interes

I prozvana arhitektica Sanja Cvjetko Jerković smatra da Dean Zahtila u tom slučaju gleda vlastiti interes i, dalje, kaže da se u slučaju njezina angažmana “nikako ne može govoriti o devastaciji povijesnog nasljeđa, nego o rekonstrukciji i prenamjeni prostora sukladno zakonu te jasnim konzervatorskim i stručnim smjernicama”. Što se tiče javnog natječaja za rekonstrukciju Sportskog centra Braće Privrat, predsjednica Udruženja arhitekata Hrvatske odgovara da on “nije propisan prostornim planom, stoga nije proveden. Iako se ne radi o prostornoj cjelini za koju je propisana preventivna zaštita ili pripada kategoriji registriranih kulturnih dobara, prema istom se postupalo kao da to jest”. Dalje kaže da je “zahvat koji obuhvaća obnovu obližnje zgrade i gradnju tribina, u cijelosti usmjeren podizanju kvalitete života i valorizaciji ostavštine koja godinama nije u uporabi”.

Što se tiče, pak, prenamjene toplane, načelnica Općine Raša kaže: “Nekadašnja toplana smještena je u neposrednoj blizini ulaska u rudnik koji želimo staviti u funkciju razvoja cjelogodišnje turističke ponude. U vlasništvu je poduzeća ‘1. Maj d.o.o. Labin’ koje je izradilo idejni projekt prema kojem se predviđa prenamjena objekta u info-punkt s društvenim sadržajima i rudarskom tematikom”.

Raša je svečano otvorena u studenome 1937. godine. Sagrađena je kao naselje za dvije do tri tisuće stanovnika, opremljena infrastrukturom, školama, bolnicom, poštom i sl. kako bi rudarima bili omogućeni bolji životni uvjeti. Arhitekti iz studija Pulitzer projektirali su i kuće za radnike. Vrhunac je bio 1942., kada je u ugljenokopima dosegnuta proizvodnja ugljena od 1,158.000 tona, a radilo je deset tisuća radnika. Rudnik je u funkciji bio sve do 1966.

Čitava je polemika oko Raše automatski za sobom povukla polemiku i o susjednom Labinu. U LAE-i tumače da je projekt “Podzemni grad” koji je za grad Labin “osmislio Labin Art Express, u tajnosti potpuno revidiran i predstavljen pod novim imenom Kova, a iza svega ponovno stoji predsjednica UHA-e”. U novom projektu, nadodaju, predviđen je i “ridikulozan rudarski muzej u koji bi se trebao pretvoriti KuC Lamparna”. Ove su godine, podsjetimo, u prostoru Lamparne priredili i samostalnu izložbu njemačkog umjetnika Josepha Beuysa, uz radove nekolicine međunarodnih autora, jer im je bila želja istaknuti izlagački potencijal prostora. Iz labinske gradske uprave, pak, poručuju: “Tvrdnja LAE da je tvrtka Masa projekt u potpunosti revidirala projekt ‘Podzemni grad’ netočna je i besmislena. Novo je ime projekta predloženo zato što je u proteklim godinama način na koji se ‘Podzemni grad’ prezentirao i to samo virtualno bez konkretnih projekata za realizaciju, među građanima Labina izazvao odmak, a ne želju za suradnjom. A bez toga da građani Labina prihvate projekt i postanu njegov aktivni dio, osuđen je na propast”.

Projekt knjižnice

Dean Zahtila i udruga Labin Art Express osim toga navode i da je grad Labin raskinuo suradnju s autorima višestruko nagrađivane Gradske knjižnice, koji su trebali nastaviti rad na projektu Multimedijalnog centra u bivšem rudničkom Velikom kupatilu. Projekt knjižnice radili su Ivana Žalac, Margita Grubiša, Damir Gamulin i Igor Presečan koji su dobili mnoštvo arhitektonskih nagrada i pohvala za rad, pa i nagradu Udruženja arhitekata Hrvatske. Dok se arhitekti knjižnice zasad ne izjašnjavaju o slučaju, Sanja Cvjetko Jerković kaže: “U raspisu natječaja jasno je navedeno da grad Labin mora jedino prenamjenu postojećeg prostora u gradsku knjižnicu povjeriti autoru prvonagrađenog rješenja”. Isto tvrde i iz gradske uprave Labina.

Podsjetimo da je u Europi trend revitalizacije nekadašnjih rudnika, najpoznatiji je primjer kompleks Zollverein u Essenu, nekoć rudnik ulja i koksara, sagrađen u stilu Bauhausa, također iz tridesetih, također dugo zapušten, koji nakon rekonstrukcije posjeti milijun turista godišnje te je od “tužnog spomenika” pred urušavanjem postao “spomenik transformacije”, kako piše njemački tisak.

Možemo li, ipak, u Hrvatskoj krenuti u valorizaciju rudarskog nasljeđa, postići “efekt Zollverein”, postoji li epilog? Priča oko Labina započela je još prije dva desetljeća...

Tagovi

Iz drugih medija