MINIMALIZAM I PIJETET

NOVA ZAGREBAČKA VRATA Izložen 'Spomenik domovini' koji će uskoro biti podignut pored Lisinskog

    AUTOR:
    • Korana Sutlić

  • OBJAVLJENO:
  • 09.05.2017. u 11:01

CROPIX

Atmosferu osjećaja dostojanstva koju će ćutjeti državnici i delegacije koji će prilikom posjeta Zagrebu postavljati vijenac na Spomeniku domovini, kao i hrvatski građani koji žele odati istu počast, može se dočarati posjetom izložbi arhitekta i profesora Nenada Fabijanića “Spomenik domovini”, postavljenoj u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu.

Spomenik domovini podignut će se uskoro na potezu - površini između KD Vatroslava Lisinskog i Gradskog poglavarstva.

Fabijanićevi su postavi izložaba već poznati kao vrhunska ostvarenja, što se iznova potvrdilo. Sve je ovdje dostojanstveno, odmjereno, elegantno i s punom pažnjom prezentirano. Minimalizam. Redukcija. Pijetet. No i neka toplina koja izvire iz svega.

Uz projektne vizualizacije na izložbi su prikazane makete i prostorne senzacije manjih i većih dimenzija. U posebnoj prostoriji prikazuje se devetominutni film čiji je redatelj Fabijanić, film koji posjetitelja prebacuje na lokaciju Spomenika. Film počinje, kako kaže Nenad Fabijanić, definicijom domovine i faktom da je Hrvatska smještena na kontinentu i na Mediteranu, a na spoju elemenata zemlje i mora nalazi se Spomenik domovini.

 

Memorijal se sastoji od triju artefakata koji se redaju od sjevera prema jugu.

Kroz Portal se preko uzdignutog, lebdećeg platoa prilazi jezgri memorijala: Oltaru i Zidu svjetlosti. Tordirani kameni masiv Oltara izvire iz zemlje. Simbol je energije, mjesto rituala i ceremonijalnog korištenja. Svjetlosni zid satkan je od kristalnih prizmi i optočen vodenim površinama u kojima se zrcali, kao uronjen u nebo. Svjetlo povezuje prošlost i budućnost, veličinu žrtve i slobodu stečenu životom. Zeleni zid od šimšira, uz unutarnje mirne površine travnjaka, naglašava, a ne razdvaja.

- U nastanku koncepta razmatrani su urbanistički, arhitektonski i simbolički aspekti s obzirom na mjesto, urbani kontekst, arhitektonski identitet sredine i dominantnu simboličku važnost spomenika. Svi ti elementi međusobno se uvjetuju te određuju formu i položaj spomenika - kaže Nenad Fabijanić koji je izložbu postavio u svega tri tjedna.

Širi je kontekst same lokacije spomenika prostor centralnog područja Trnja između Miramarske i Držićeve ulice, namijenjen u modernističkoj urbanističkoj osnovi 1936.-38. središtu Zagreba dvadesetog stoljeća. Glavni motiv te osnove, veliku reprezentativnu osovinu u nastavku istočnog kraka povijesne Zelene potkove - trgova N. Š. Zrinskoga, J. J. Strossmayera i kralja Tomislava, preuzeli su svi kasniji urbanistički planovi, a razrađuje niz studija koje se bave centralnim područjem Trnja, odnosno Velike osovine. I centralno područje Trnja i Velika osovina do danas su ostali nedovršenima. Jedini je javni prostor Trg S. Radića - dijelom parkiralište, dijelom zelena površina s dvije frekventne prometnice s obje strane, na kojoj se predviđa Spomenik domovini.

 “Neposredni arhitektonski kontekst sadrži dva važna i vrijedna objekta, Gradske vijećnice i Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski, koje sadrže odavno planirane centralne funkcije, a postuliraju veliko urbano mjerilo, potpuno u skladu s dimenzijama Trnja i Velike osovine - znatno veće od mjerila povijesnog središta, Donjega grada. Oba navedena objekta, sa zgradom knjižnice, oprimjeruju to mjerilo, a oblikovno, stilski i simbolički svjedočanstva su 20. stoljeća. Drugim riječima, obvezuju na monumentalnost primjerenu ideji metropolskog središta”, opisala je projekt Snješka Knežević, povjesničarka urbanizma, autorica teksta u deplijanu.

 

U razmatranju simbolike uzeta su u obzir, kako je objašnjeno u projektu, iskustva i hipoteke dvaju spomenika povezanih s Domovinskim ratom: neformalnog i spontano nastalog Zida boli i oficijelnog Oltara Domovine na Medvedgradu. Potonji više nije u komemorativnoj funkciji, a prvi je nestao: razložen je, a njegovi su relikti ukomponirani u spomenik Glas žrtve - Zid boli na Mirogoju Dušana Džamonje, koji ni sadržajno ni oblikovno nema veze s autentičnim Zidom boli. Zid svjetlosti od bijelog stakla inspiriran je autentičnim Zidom boli, nastalim tijekom Domovinskog rata i srušenim 1993., koji se sastojao od 13.600 crvenih i crnih opeka s imenima poginulih branitelja - u ime memorije i štovanja njegovih anonimnih autora, a ovdje je postuliran kao središnji hrvatski spomenik žrtvama rata i pobjedi. Zid svjetlosti jer spomenik slavi život, postojanost i humanost.

Portal ima simplificiranu i monumentalnu formu Vrata, izvedenu iz uzora povijesnih gradskih vrata i trijumfalnog slavoluka. Gledano s juga, simbolično, kako je opisano u projektu, obilježava areal spomenika i ujedno ulaz u početnu sekvencu Velike osi. Može se također tumačiti kao nova gradska vrata, koja spajaju metropolsko središte u Trnju sa starim središtem u Donjemu gradu. Kompozicijski povezan s Portalom, oltar sadrži asocijaciju na oltar spomenika na Medvedgradu, ali na crkvenu menzu.

Nenad Fabijanić je u projektu za Spomenik domovini koji je pobijedio na natječaju u travnju 2016. godine predložio i da se ovom prigodom Trg Stjepana Radića na kojem će se nalaziti spomenik preimenuje u Trg Republike. Izložba u MUO može se pogledati do 14. svibnja.

ELIPSO

Izdvajamo