Arhitekte mlađe generacije Katu Marunicu i Nenada Ravnića, koji su na čelu arhitektonskog studija NFO (neformalna organizacija), s nizom suradnika, upoznali smo kada su pobijedili na natječaju za rekonstrukciju Paromlina.
To je, možda, bila arhitektura na papiru, no uslijedili su jaki izvedeni projekti.
Cijena kuće Spomenik Gordanu Ledereru u Hrvatskoj Kostajnici, s Petrom Barišićem, trg Stjepana Radića u Crikvenici, rekonstrukcija tvornice ACG iz Lubrega o kojoj su, podsjetimo, prošli mjesec izvještavale i rubrike vezane uz biznis, budući da je indijska kompanija uložila 35 milijun eura u ovaj pogon, te jedan posve različit projekt od ovog, Vertikalni aneks, izgrađen u vrlo gustom dijelu stare jezgre Pakoštana, kao proširenje postojeće kuće, a kako bi svaki gost imao pogled na more. Aneks je predviđen, naime, za turiste tijekom sezone. Kuća je građena s troškovima 2250 kuna po kvadratu, nominirani su ovim projektom za najbolju stambenu arhitekturu, a arhitekti su mi tada rekli: “Šalili smo se da je to prvi put da je nominirana kuća koja ima PVC stolariju, i cijena joj je izgradnje negdje kao cijena parketa neke luksuzne kuće. I s malim budžetom može se napraviti dobra arhitektura”.
Mon perin
Njihov najnoviji projekt, rekonstrukcija javnih objekata u Kampovima Mon Perin u općini Bale, koštala je oko 14 milijuna kuna. Kampovi se nalaze na prostoru od devet kilometara, između Pule i Rovinja, na zoni koja je zaštićena s dva aspekta, i kao prirodna cjelina i kao arheološko nalazište, tako da su uvjeti gradnje strogi.
Nije riječ, dakle, o golemom projektu, no minimalnim intervencijama arhitekti su posve promijenili izgled kampa koji je prije rekonstrukcije izgledao oronuo. Naime, kako navode, rekonstrukcija je pokrenuta nakon ozakonjenja prethodno bespravno sagrađenih građevina, među ostalim, riječ je o recepciji, restoranu i sanitarnim čvorovima. Zadatak je za arhitekte bio u kratkom roku, između dvije sezone, podići kategorizaciju kampa s dvije na čak četiri zvjezdice, a sve je otežavala činjenica da su se objekti smjeli rekonstruirati, ali bez ikakvog povećanja, unatoč njihovim malim kvadraturama. Iz kampa su, također, ovom rekonstrukcijom željeli simbolički poslati poruku o promjeni njihove koncepcije.
Kako tumače Kata Marunica i Nenad Ravnić: “Smatramo da se na primjeru ovog kampa može vidjeti da kampovi nužno nisu skup kičastih mobilnih kućica čije je oblikovanje često hibrid dvorca i kolibe te da se može kroz suvremen izraz ostvariti prepoznatljivost prostora i ugodan ambijent za odmor”.
Uz obalu
Recepcija je na ulazu, dodirnoj točki između dva kampa. Trokutastog je oblika, zbog postojećih, okolnih, prometnica. Izvana ju okružuju gusti drveni stupovi koji ju vizualno definiraju, nešto robusniji nego u, na prvi pogled, vizualno sličnim tipologijama (Zaragoza, paviljon Francisca Mangade). No, upravo se veličina i oblik stupova najbolje uklapaju u okolnu priorodu.
Restoran se nalazi uz samu obalu, uz grmove lavande i šumu borova, zadržan je njegov temeljni oblik, a izvana ga definira kororit, igra kontrastima, zelenim i sivim plohama.
Kata Marunica i Nenad Ravnić projekt stavljaju u kontekst na slijedeći način: “Kampovi u posljednje vrijeme doživljavaju veliki boom u prostoru jer su se pokazali kao turistički proizvod koji privlači sve veći broj korisnika uz relativno nisku početnu investiciju u komparacijama s ostalima (izgradnja hotela i slično). Brojni investitori se upravo radi ovog razloga okreću takvom vidu turističke ponude”, kažu i dodaju: “Kampovi do sada nisu bili sastavni dio arhitektonske produkcije jer se mahom radilo o montažnoj i brzog gradnji (mobilne kućice koje zakonski nisu građevine) koja je u svojoj srži nastala između ostalog i radi izbjegavanja administrativnih teškoća i sporosti sustava za izdavanje dozvola. U posljednje vrijeme investitori su prepoznali da se i u kampovima može ostvariti dodatna vrijednost kroz kvalitetno oblikovanje prostora u urbanističkom i arhitektonskom smislu”. Riječ je, ističu, i o do sada zanemarenom aspektu arhitektonskog djelovanja, što je šteta jer je u pravilu riječ o prostorima u kojima je bitan dijalog s prostorom.
Fresh market
I rasvjeta i hortikultura igrali su ulogu u novom izgledu kampa. Arhitekti ističu kako im je u kampu zanimljiva ponuda “Fresh Market” u sklopu koje posjetitelji mogu svakodnevno ubrati svježe voće i povrće i koristiti lokalne ekološke proizvode”.
Obnovom kampa u Balama dobili smo jedan od najzanimljivijih projekata suvremene arhitekture u novije vrijeme. Podsjetimo kako je nagradu Bernardo Bernardi za prošlu godinu dobio restoran Pine Beach Resort, u mjestu Pakoštane arhitekata Dražena Juračića i Jelene Skorup, uz naselje slamnatih kućica bez struje i vode. Oba projekta svjedoče o kreativnosti u kriznim vremenima.