BAŠTINA

Split 3 i novi GUP: plan za urbanistički, arhitektonski i socijalni masakr dragulja moderne

Split, 190311.
Zgrade poznatih arhitekata u Splitu.
Na slici: Papandopulova ulica, arhitekt Radic.
Foto: Vojko Basic / CROPIX
Vojko Bašić / CROPIX

Split 3 uvriježeni je naziv za grozd splitskih modernističkih kvartova koji su se gradili tijekom 70-ih za narastajuću populaciju tadašnjeg industrijskog centra.

Rađeni prema revolucionarnoj urbanističkoj zamisli tima slovenskih urbanista koji su činili Vladimir Braco Mušič, Marjan Bežan i Nives Starc, Split 3 postao je klasik hrvatskog i jugoslavenskog modernističkog urbanizma. Zauzeo je važno mjesto u urbanističkoj literaturi, a krajem ovog mjeseca Splitu 3 u Ljubljani će biti posvećena panel-diskusija i kongres.

Istodobno, Split 3 je samo korak od nepovratnog uništenja. Ovih dana u Splitu teče javna rasprava o izmjenama i dopunama Generalnog urbanističkog plana grada. Unutar tih izmjena grad planira zagušiti najdragocjenije i najuspjelije dijelove Splita 3 dvjema novim interpolacijama.

Uz već sagrađene interpolacije, i uz postojeće planove da se sjeverno od jezgre Splita 3 sagrade šoping-centar i dva nebodera, ti bi planovi značili arhitektonski, urbanistički, ali i socijalni masakr jednog od najvažnijih spomenika hrvatske arhitekture 20. stoljeća.

Bez zaštite

Unatoč tome, zasad je izostala reakcija i splitskih i hrvatskih arhitekata, struka šuti, a šokantno zvuči činjenica da ni jedan dio Splita 3 nije pod konzervatorskom zaštitom. Zasad su se pobunili samo stanari i čelnici kotara Trstenik koji su se u četvrtak na javnoj tribini pobunili protiv planova koji će lijepom modernističkom kvartu uskratiti zelene površine, sportske terene, pogled, svjetlo i izazvati prometni metež.

Split 3 projekt je urbanizacije (tada) rubnih istočnih dijelova grada koji je koncem šezdesetih pokrenulo javno Poduzeće za izgradnju Splita (PIS) koje je vodio Josip Vojnović. Krajem šezdesetih, Vojnović je na jednom arhitektonskom kongresu u Beogradu pristupio tada već istaknutom slovenskom urbanistu Mušiču i izložio mu splitske planove. Split je u idućoj dekadi kanio sagraditi 16.000 stanova za oko 50.000 stanovnika, čime bi tadašnji grad - na vrhuncu industrijskog razvoja - narastao za još jednu trećinu: otud i naziv Split 3. Splitski urbanisti bili su svjesni urbanističkih problema tadašnjih kvartova novogradnji i htjeli su ih izbjeći. Mušič se kao urbanist bavio tim problemom - pitanjem kako graditi kvartove koji će količinom prostora i stanova zadovoljiti glad za stanovanjem, a istodobno sačuvati identitet susjedstva i izbjeći alijenaciju.

 

Pobjednički urbanistički rad slovenskih urbanista bio je odgovor na taj problem. Splitske kvartove slovenski su urbanisti zamislili kao niz paralelnih stambenih blokova u smjeru istok-zapad. Svaki se sastojao od dvije usporedne lamele: sjeverne više i južne koja bi bila niža da sjevernoj ne otima sunce. Između njih uvijek je bila pješačka ulica koja bi skalinadama svladavala denivelaciju terena. Na taj su način slovenski urbanisti u razmjere socijalističke novogradnje prenijeli duh i kulturu mediteranske kalete.

Gradnja kvartova Splita 3 počela je 1970. i tekla gotovo cijelo desetljeće. Mediteranske igre 1979. preusmjerile su gradske investicije, tako da projekt nikad nije završen, a upravo kaverne u kojima nije završen (Žnjan) postat će poprište urbanističkog divljanja od 90-ih.

Split 3 - suprotno uvriježenom mišljenju - nije jedan kvart, nego niz kvartova koje su radili različiti arhitekti. Obično se najuspjelijima smatraju Ulica Šime Ljubića arhitekta Dinka Kovačića, Boškovićeva ulica arhitekta Ante Svarčića te kvart Trstenik (Papandopulova ulica) arhitekta Ive Radića.

Pozitivna iznimka

Split 3 trajni je predmet interesa i fascinacije struke. O njemu postoji velika literatura, a ne tako davno jedan me par talijanskih sveučilišnih profesora na gostovanju zamolio da ih odvedem u Split 3, jer su za njega čuli, a nisu ga znali naći. No, za valorizaciju Splita 3 puno je važnije to što su ti kvartovi zaživjeli kao urbano tkivo. “Kalete” između visokogradnji prostor su kulture mediteranskog dvora, a na njima se uvijek viđaju djeca i stariji građani koji sjede po zidićima.

Kvartovi Splita 3 vrijede kao pozitivna iznimka u Splitu po kulturi zajedništva i solidarnosti. Jedan od njih osobito prednjači, a to je Trstenik. To je kvart u kojem su stanovnici sami kupili sadnice i posadili ilegalni park, u kvartu djeluje umjetnička udruga, a umjetnici su prije nekoliko godina čak i pobijedili na izborima za Gradski kotar.

Interpolacije

Upravo je Trstenik - dakle, najživlji i najuspjeliji dio Splita 3 - sada najviše na udaru. Riječ je o kvartu koji je i do sada bio napadan interpolacijama. Prije desetak godina u urbanistički je slog ubačena crkva, a potom i zgrada oftalmološke klinike. Nedavno je Grad Split na sjevernoj strani bloka pokrenuo natječaj sa zastrašujuće ambicioznim projektnim zadatkom - šoping-centrom i dva nebodera viša od dvadeset katova.

Novi splitski GUP u samom srcu Splita 3 planira još dvije interpolacije. Uz južni rub Trstenika planira se četverokratna zgrada sa stanovima i privatnom zdravstvenom srednjom školom, a suinvestitor zgrade gradski je vijećnik HDZ-a Hrvoje Marušić. Točno preko ceste planira se zgrada s tri kata trgovačko-poslovne namjene.

Primjer Žnjana

Pridodaju li se ove interpolacije onima koje su već izvedene ili su u planu, najvredniji dio Splita 3 bit će likvidiran. Izgubit će se vizura, logika i duh mjesta, nastat će prezagušen, urbanistički pretrpan, prometno kaotičan kvart bez svjetla, zraka i socijalne kohezije. Pretvorit će se u skupu favelu, tako sličnu mnogim novim splitskim kvartovima iz 90-ih, uključujući i obližnji Žnjan.

Dodatni problem cijele operacije je činjenica da tako dalekosežnu odluku donosi vlast u zadnjoj godini mandata, u trenutku kad je gradonačelnik Baldasar bez stranke, a većinu u GV-u skuplja od slučaja do slučaja, što je perfektan prostor za klijentelističko mešetarenje.

Novi atak koji prijeti likvidacijom Splita 3, nažalost, nanovo pokazuje i pukotine u hrvatskom konceptu zaštite baštine. Osim što jako rijetko štiti arhitekturu 20. stoljeća, naša zaštitarska praksa metodološki je i mentalitetno posve nespremna za zaštitu nečeg “nematerijalnog” kao što je urbanizam. Ako se najbolji dijelovi Splita 3 ne mogu spasiti od agresije, čemu se mogu nadati manje antologijski urbani sklopovi?

ELIPSO

Izdvajamo