FALLINGWATER

UZBUDLJIVA POVIJEST NAJLJEPŠE KUĆE NA SVIJETU Koštala je pet puta više od predviđenog, posvađala arhitekta i naručitelja i na kraju se skoro srušila

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 16.06.2017. u 23:29

Carol M. Highsmith / Wikimedia / public domain

Otkad je otvorena kao muzej 1964., posjetilo ju je više od pet milijuna ljudi. U velikom izboru najomiljenijih djela američke arhitekture zauzela je 29. mjesto, ispred kultnih zdanja poput Wrigley Field stadiona Chicago Cubsa ili Willis Towera u istom gradu. Već 1966. je proglašena nacionalnim povijesnim spomenikom, a Američki institut arhitekata ju je 1991. proglasio "najboljim radom američke arhitekture svih vremena".

Kad je bogati poduzetnik iz Pittsburgha Edgar J. Kaufmann sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća nazvao arhitekta Franka Lloyda Wrighta da mu projektira i sagradi kuću, danas poznatu kao Fallingwater, nije mogao ni sanjati da će za manje od trideset godina biti pretvorena u muzej.

Wright je u to vrijeme bio slavan arhitekt, ali je pomalo padao u drugi plan pred europskim arhitektima kao što su bili Mies van der Rohe ili Le Corbusier, a na ruku mu nije išla ni činjenica da je Velika depresija osiromašila dobar dio potencijalne klijentele koja je od njega nekada naručivala svoje kuće. No, to nije zaustavilo Wrightovu maštu koji je jednom prilikom na sudu kao svoje zaposlenje naveo "najbolji arhitekt na svijetu" i potom na prigovor svoje žene objasnio "nisam imao izbora, bio sam pod prisegom".

Novinar BBC-a Jonathan Glancey u svojem je tekstu podsjetio kako je nastala kuća koju se danas smatra možda i najljepšom na svijetu, a mi ćemo prenijeti najzanimljivije dijelove teksta. Originalni članak možete pročitati na ovom linku.

Carol M. Highsmith / Wikimedia / public domain
 

Kako nas podsjeća Glancey, Fallingwater je u skladu s prirodom koliko god je to arhitektonski moguće. Sagrađena iznad slapa, "usidrena" na stijenu koja se diže kroz dnevnu sobu kuće, kuća je praktički neodvojiva od okoliša u Apalačima (konkretno, u jugozapadnoj Pennsylvaniji) u kojem se nalazi. Kauffman je kuću naručio 1934. godine, sa željom da ima pogled na slap u Bear Runu u okrugu Fayette. No, Wright ga je nagovarao da kuću napravi odmah iznad slapa, riječima "želim da živiš sa slapom, a ne da ga samo gledaš".

Nakon nekoliko mjeseci razmišljanja Wright, kojem vremenski rokovi i budžet često nisu predstavljali zapreke za ideje, je u kratkom vremenu tijekom 1935. napravio set crteža na kojima je bila kuća na tri nivoa, slobodno obješena preko slapa. Materijali koji bi se koristili u gradnji bili su ojačani beton, čelik, staklo i kamen s lica mjesta. Već na samim crtežima kuća je zgledala kao da je nikla sama od sebe između drveća, slapa i stijena.

Prilično odvažna upotreba nosača Wrighta je brzo dovela u sukob s klijentom koji ih je dodatno ojačao zbog čega je arhitekt prijetio da će napustiti projekt. Kaufmann je imao razloga za bojati se, budući da je prednji dio kuće, obješen preko slapa, počeo malo visiti čim se maknuo okvir s betonskog dijela. Srušila se ipak nije.

Daderot / Wikimedia / Creative commons

Fallingwater

 

Osim vanjskog izgleda koji je toliko pamtljiv, Wright je dizajnirao i svaki detalj u samoj kući u kojoj je mnoštvo pokućstva ugradio u zidove. Tako je osigurao da njegovo djelo neće biti tek tako promijenjeno zbog naknadnih želja i hirova vlasnika, a interijer je više-manje ostao onakav kakvim ga je arhitekt zamislio.

Kad je kuća dovršena 1938. magazin Time ju je smjestio na svoju naslovnici  s njezinim arhitektom i proglasio je "Wrightovim najljepšim radom". Naravno, gradnja je žestoko prekoračila originalni budžet od 35.000 dolara i Kaufmanna je na kraju koštala oko 155.000 tadašnjih dolara, što bi danas bilo oko 2.7 milijuna dolara. Samo Wright je za svoj posao dobio oko 8.000 dolara.

Na početku ovog stoljeća kuća je hitno restaurirana (neki su vjerovali da je postajala mogućnost da se sruši) po cijeni od 11,5 milijuna dolara. Iako je sama kuća očito imala značajnih grešaka, njezina ljepota, ali i njezina vrijednost je danas neprocjenjiva. No, svojim vlasnicima nije donijela previše sreće - 1952. u njoj je samoubojstvo počinila Kaufmannova žena Liliane, dok je on sam preminuo tri godine kasnije. Kuću je naslijedio njihov sin Edgar Jr., inače pripravnik kod Wrighta tijekom 30-ih godina, i u njoj je živio sa svojim partnerom, španjolskim arhitektom i dizajnerom Paulom Mayénom. On je 1963. godine donirao kuću i 1750 hektara pratećeg posjeda neprofitnoj organizaciji  Western Pennsylvania Conservancy koja ju je sljedeće godine otvorila kao muzej.

Daderot / Wikimedia / Creative commons

Fallingwater

 

ELIPSO

Najnovije