Andro Damjanić (1929. - 2016.) cijeli je život fotografirao. Od tinejdžerskih dana do smrti u 88. godini imao je fotoaparat oko vrata. Fotografirao je najviše za novine, a od svih novina najviše za Slobodnu Dalmaciju.
Andro Damjanić - fotograf koji je u četvrtak umro u Splitu - nije imao status kulturne veličine. Nije mnogo izlagao, nije imao status zvijezde, a izvan profesionalnih novinskih krugova malo je tko znao njegovo ime. Ali, ako sam Dajmanić nije bio zvijezda, neke od njegovih fotografija jesu. Postoji barem pet ili šest Damjanićevih fotografija koje su kao nožem uklesane u kulturni imaginarij Hrvatske.
Među njima, jedna je vjerojatno najslavnija: fotografija tribine u slavlju nakon što je na staroj plinari Hajduk zabio gol Crvenoj zvezdi 1958. Vjerojatno ne postoji slavnija sportska fotografija u našoj povijesti niti fotografija koja je navijačima tako prirasla srcu. Teško je naći sliku s koje tako isijava čista, dječja radost.
.jpg)
Andro Damjanić rođen je 1929. Podrijetlom je bi Hvaranin, iz mista Vrbanj u agrarnoj utrobi otoka. Fotografijom se počeo baviti pedesetih u Slobodnoj, u istim je novinama radio do umirovljenja 1995., no i nakon umirovljenja špartao je gradom s fotoaparatom u ruci. S kokoticom i brkovima, izgledao je pomalo kao lik iz nekog talijanskog filma s Totoom ili Albertom Sordijem. Bio je uvijek dobre volje, nepretenciozan i zafrkant.
.jpg)
pjevač Đorđi Peruzović i fotograf Andro Damjanić
Ostavljao je dojam da sebe ne doživljava ozbiljnim i važnim, pa ga valjda zato takvim nisu doživljavali ni drugi. Tek bi onaj tko bi se udubio u povijest dalmatinske fotografije shvatio da je taj smiješni čiča autor nekih od klasičnih fotografskih djela koje si toliko puta vidio. Jedna od njih - ona magarca koji 1966. pase uz krcat nogometni stadion - podsjećanje je koliko je u 20. stoljeću u Hrvatskoj tanka granica urbanog i ruralnog.
Taj odnos ruralnog i urbanog bio je Dajmanićeva povlaštena tema. Njegove slike bile su, i ostat će, upečatljivi dokument nagle i nikad dovršene modernizacije koju je ovo društvo proživjelo u 20. stoljeću. O svojoj epohi te slike govore poput historiografskih tomova.
