Vukovar, danas grad pijeteta, nekada je slovio za jedan od najvećih industrijskih gradova u državi uz Sisak. A posebno je bio poznat po Borovu, velikom kombinatu koji je nekada zapošljavao i 22 tisuće radnika.
Danas ih je tek 600, a u prisjećanje na nekadašnje dane prije izbijanja Domovinskog rata svojom angažiranom izložbom pod nazivom “Kome treba poduzeće? Kombinat Borovo 1988. - 1991.” u Dnevnom boravku Rojca u Puli podsjeća grupa angažiranih sociologa i politologa Grupa Borovo.
Riječ je o izložbi koja je u Puli otvorena za vikend, trajat će do kraja rujna, a temelji se na višegodišnjem istraživačkom radu Grupe Borovo koju čine Sven Cvek, Snježana Ivčić i Jasna Račić, o klasnim sukobima u Kombinatu Borovo predratnih godina.
Njihovo istraživanje pod nazivom “Kontinuitet društvenih sukoba 1988. - 1991.: kombinat Borovo” prikaz je, na primjeru jedne tvornice, društveno-političke klime s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina, vremena društvenih i ekonomskih reformi i početaka iščezavanja društvenog vlasništva, kao i prvih eksplicitnih nacionalističkih težnji koje će, u konačnici, eskalirati ratnim sukobima.
Turneja po zemlji
Izložba je već bila predstavljena u Zagrebu u galeriji Nova, a nakon Pule gostovat će u Vukovaru i Splitu. Na postavu u Puli, uz istraživački tim, surađivale su članice zadruge Slobodna domena, Barbara Majnarić i Katerina Duda.
- Kroz istraživanje smo vidjeli da je puno toga nepoznato iz tog kratkog perioda prije samog rata, a kroz cijeli ovaj posao vidjeli smo da je Vukovar prije rata bio sasvim jedan drugi grad, nije bio grad žrtva. To je period velikog broja štrajkova, a najveći je bio 1988. godine koji je bio skroz neistražen. To je uz štrajk labinskih rudara i štrajk željezničara u tom razdoblju bio jedan od najvećih štrajkova u bivšoj Jugoslaviji.
Glavni arhivski materijal iz tog doba nam je bio tjednik Borovo, tvorničke novine - kaže nam politologinja Snježana Ivčić. Njezina kolegica sociologinja Jasna Račić navodi da je te 1989. godine u cijeloj Jugoslaviji oko 500 tisuća radnika bilo u štrajku, što je danas manje poznato.
Tenzije
- To upućuje na velik problem koji je tada postojao, a bio je veći od nacionalnih tenzija - napominje naša sugovornica.
Na kraju su ti radnici došli do Beograda, provalili u skupštinu te dobili neka obećanja koja su djelomično ispunjena. Danas je to gotovo nezamislivo.
- Situacija se potom nakratko smirila, ali to je kratko trajalo jer u to vrijeme cijelu zemlju potresa ekonomska kriza. Poslije više nije bilo tako masovnih štrajkova, nego puno manjih koji su bili učestaliji sve do izbijanja ratnih sukoba - kaže nam Snježana Ivčić. Račić dodaje da se radnici s pomiješanim osjećajima sjećaju tih vremena.
- Tadašnjim radnicima bilo je uopće čudno da ih se pita za razdoblje prije rata i trebalo im je vremena da se sjete kako je bilo raditi tamo, što je vrlo neobično jer je to bilo prije samo 30-ak godina, ali rado se toga sjećaju - zaključuje Račić. Izložba inače prikazuje kronologiju potresa u tvrtki, videozapise tadašnjih štrajkova, dokumentarac s radnicima te simulaciju tvorničkih novina Borova.