Kip zaštitnice Gospe od Loreta visok sedamnaest metara, koji zajednički oblikuju mozaičar Milun Garčević i arhitekt Aron Varga, ovih je dana stigao u Primošten i odmah izazvao lavinu reakcija stručnjaka. Primoštenska gospa notorni je primjer kiča!, poručuju jednoglasno.
Među prvima je reagirao Zvonko Maković, predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske: “Na jednom sam portalu vidio naslov ‘Petrinina sedamnaest metara Gospa od Loreta u Primoštenu’ i taj mi je naslov objasnio sve. Riječ je, dakle, o brkanju elementarnih pojmova, a tiču se odnosa ‘privatno - javno’. Gospodin Petrina, bez obzira što je gradonačelnik, ne smije se prema svojem gradiću ponašati kao prema vlastitome dvorištu i nagrđivati ga kao što to čini. Bila to Gospa od Loreta ili Gospa Lurdska, potpuno je svejedno. U svakom slučaju to je prvenstveno spomenik Stipi Petrini.”
Izrada u Lučkom
Za umjetničku izradu kipa izdvojeno je 350 tisuća kuna iz Općine Primošten, plus dodatni troškovi za izradu poliesterskog negativa, te postolje i arheološka istraživanja oko lokacije na kojoj će se postaviti kip. Kip se radio u Lučkom dulje vrijeme, moglo se pročitati i kako je “sve precizno odrađeno, u milimetar”. U kontekstu mjerenja kipa u brojkama, teži 45 tona. Njegova inauguracija bi trebala biti početkom svibnja, kada je praznik u ovome gradu.
O “slučaju Gospa” povjesničar umjetnosti Ive Šimat Banov, stručnjak za skulpturu, kaže: “Kip je, naravno, strašan. Ukazuje na mentalno i političko siromaštvo. Prvo se govori o najvećem kipu Isusa u Splitu, pa najvećem kipu Tuđmana u Zagrebu i sad, sad, najvećoj Gospi u Primoštenu”.
I Sandra Križić Roban, znanstvena suradnica na Institutu za povijest umjetnosti, kritična je prema Gospi: “U zemlji u kojoj tisuće ostaju bez posla, gradi se spomenik u zlatu. Primošten je inače vrlo solidno uređeno mjesto, spomenik će nagrditi okolinu. Nije mi poznato je li uopće raspisan javni natječaj. No, s obzirom na to da se i u Zagrebu postavljaju spomenici bez prethodnog natječaja i da struka na to pristaje, ne treba se previše čuditi”.
Javno dobro
Isto se pita i Zvonko Maković: “Riječ je, koliko vidim preko fotografija, o notornome kiču koji se nigdje ne smije staviti u javni prostor. Zanima me tko je izabrao tog nespretnog kipara i njegovo strašno djelo, ali i tko plaća ove primitivne igrarije dokonoga gradonačelnika? Da je to platio i iz vlastitoga džepa, opet ne smije narušavati javno dobro svojim, sasvim evidentno, strašnim ukusom. Postoje, dakako, određene službe kojima je dužnost stati takvim pokušajima na kraj. Zanima me što o tome misli nadležna konzervatorska služba, jesu li oni upoznati s devastacijama vrijedne kulturne baštine i što su uopće poduzeli”.
Minimum i maksimum
Sandra Križić Roban jednako je oštra prema ovoj problematici: “Ovo, u stvari, nije uopće forma skulpture niti bi se tako smjela zvati, već je riječ o betonu bez oblika na koji je netko “popikao” mozaik. Krivo mi je jer je Primošten prekrasan grad, urbanistički dragulj”.
Zanimljivo je da se o kiču izjašnjava i sam autor kipa Garčević, koji za spomenik, dakle, od listića zlata i srebra kaže da se “išlo na to da bude minimum materijala i maksimum doživljaja”. Dalje tvrdi kako je namjera bila “da se ne ode u kič, a dobije refleksija”, što god to značilo. Donji dio skulpture, inače, sastavljen je od sedam prstenova, sastoje se od apstrakcije, pa dva srca u mozaiku, pa motivom Isusova rođenja...
Arhitekt Aron Varga i mozaičar Milun Garčević
Ovdje se treba prisjetiti što o kiču kaže naša najveća stručnjakinja za kič, autorica knjige “Od kiča do vječnosti” Vera Horvat Pintarić koja u spomenutoj knjizi među ostalim prihvaća i razrađuje tezu da je “kič i stil života, koji živi kič-čovjek, kičist, sebičan, površan i okrutan, nasrtljivo samouvjeren i siguran u svoju patvorenu stvarnost, banaliziranu i često posve izokrenutu sliku stvarnosti”.
Ipak nije najveća na svijetu, a ni u Europi
Kada primoštenski gradonačelnik Stipe Petrina kaže kako je nova skulptura koju podižu u ovom gradu, zaštitnice Gospe od Loreta visoka sedamnaest metara, s postoljem, “najveći takav spomenik na svijetu”, teško je odoljeti upitati se je li to uistinu tako. Naime, Petrina nije precizirao kakav je to najveći spomenik, je li Gospe. Ukoliko jest takav slučaj, postoji web portal koji prati najveće kršćanske skulpture svijeta, a na kojemu umjetnička djela promatraju isključivo u kontekstu visine, i na tom se portalu može jasno pronaći da je najviša skulptura Gospe na svijetu 47 metara visok kip u Venezueli, u mjestu Trujillo, čiji su autori Manuel de la Fuente i Rosendo Camargo, i čak je nešto viša i od njujorškog Kipa slobode. Najviša skulptura Gospe u Europi, pak, nalazi se u mjestu Mirabel-Ain, u Francuskoj, ima 33 metra. Primoštenskom gradonačelniku uz visinu je bitna i vidljivost, te, dalje navodi kako će se “tijekom jakog sunca vidjeti čak i u Loretu u Italiji”, koji je neposredno preko puta Primoštena.