Naziv vaše izložbe u HDLU je “Dnevnik KK”. Riječ je o dnevničkim zapisima?
- Riječ je o slikocrtežima koji su moje intimne likovne stranice iz dnevnika. Svaka slika me vodi i ima svoj život, osobnost, a ja svoja raspoloženja, stanja, neku jako naglašenu emociju u kojoj me ostavio te noći sanjani san, neki poseban citat ili pozitivna afirmacija iz knjige koji sam to jutro pročitala pa mi se učinilo da bi bilo divno utisnuti ga u prvi sloj slike.
Slike su nastale na temelju skica?
- Cijeli ciklus je nastao na bazi mojih crtačkih bilježnica koje radim već dugi niz godina, ideja je krenula od tih malih likovnih bilješki, samo je sada to u drugoj i većoj formi.
Koliko vam je u stvaralaštvu važna simbolika, kako boja, tako oblika?
- U mom likovnom stvaralaštvu postoji fascinacija krugom kao oblikom, te povezanost sa zaobljenim, kroz zaobljenost mekanim, postoji isto tako fascinacija bojom, njenim intenzitetima i minimalnim promjenama unutar tonskih skala, valera. Obožavam različite intenzitete svih osnovnih i izvedenih boja.
KK su vaši inicijali, no pomalo podsjeća i na potpis Nives K-K. Namjeran citat ili slučajnost?
- Obožavam i cijenim njen izniman rad te posvećenost i uživanje u njemu. A slučajnost jest da imamo sličnost u inicijalima.
Riječ je pretežno o slikama većih formata, širine preko pet metara. Kako ste se odlučili na ove formate?
- Prostor u kojem izlažem je divan, ali istovremeno zahtjevan i jak prostorno i energetski pošto je kružan pa ima tendenciju uvlačenja svega što se stavi na zid. Razmišljala sam kako osvojiti prostor, kako se povezati da on ne bude u prvom planu, dominantan nego da se desi povezivanje i sklad prostora i izloženog. I tako je nastala ideja izložiti jednu veliku cjelinu u formatu 159 x 5600 cm.