NOVI RADOVI MARTESA BATHORIJA

Nastavak Orwellove Životinjske farme: svinje kolju i proždiru ljude

    AUTOR:
    • Patricia Kiš

  • OBJAVLJENO:
  • 23.10.2017. u 08:34

Goran Mehkek / CROPIX

 

Izložba Martesa Bathorija u Galeriji Siva nije za one slaba želuca: na jednoj od slika svinja nožem kolje golu ženu, na drugoj svinje jedu dijelove ljudskog tijela posložene na tanjuru, konkretno: stopalo, na trećem ove životinje sjede na nekolicini ljudi i iživljavaju se nad njima, na četvrtoj jedu ljudski mozak, na petoj na razapetom ljudskom tijelu ispipavaju koji će dio pojesti i sl.

Martes Bathori, rođen 1970. godine, likovni je umjetnik i strip autor koji živi i stvara u Parizu od kasnih osamdesetih. Strip albume u Francuskoj objavljuje mu izdavač Les Requins Marteaux. U svojim strip albumima i na slikama razvija jednu temu, osvetu svinja njihovim bivšim krvnicima, ljudima, koja uz doslovnu priču uključuje i mnoštvo simbolike. Životinje u njegovim pričama, navodi se u pozivu na izložbu, “čekaju da preuzmu cjelokupni planet u utopijskom ili, ovisno o samom čitaču stripa, distopijskom kontinuumu romana Georgea Orwella – Životinjska farma”. Njegova djela, nadalje, govore o teškoćama odnosa između novih građana: svinja i ljudi, tijekom mukotrpne tranzicije i sukoba civilizacija.

Poziv S. Tadića

Riječ je o radovima većih dimenzija, u tehnici gvaša na papiru i jakog kolorita, inspiriranih stripom: “Kada radim strip, onda sjedim za stolom, to je kao da pišem knjigu. A rad na tako velikim platnima zahtijeva i fizičku aktivnost.”

U Zagreb je, kako mi kaže, stigao na poziv slikara Stipana Tadića, koji se također ponekad bavi i stripom, a kojeg je upoznao na Festivalu stripa, jednom od najvećih takve vrste na svijetu, u Angoulêmeu u Francuskoj. Iako sam ga nekoliko puta pitala za neke njegove druge radove, Bathori se vraća na izloženi ciklus, kaže kako je to njegov najvažniji rad, umjetnička opsesija koja traje posljednjih desetak godina, i razvija se kroz kipove, slike i stripove.

 

Kritika Staljina

Bathori je, naime, diplomirani kipar, radio je i scenografije, a stripom se počeo baviti u srednjim tridesetim godinama. “Čitava je priča sa svinjama nastavak ‘Životinjske farme’, basne Georgea Orwella. Čitao sam tu knjigu nekoliko puta i svaki bi se puta preda mnom otvarale nove slike. Kako čitava priča nije završavala optimistično po životinje, želio sam to promijeniti. Svinje su u knjizi najdominantnije životinje, pa sam odabrao njih.

Uostalom, svinja ima više značenja, kaže se da si prljav kao svinja, sinonim je za nešto neuredno, u dijelovima svijeta, kod muslimana, svinjetina se ne jede, zatim često se govori da su to jedne od najinteligentnijih životinja, a najnovija dostignuća u znanosti omogućila su da se neki ljudski organi mogu zamijeniti s svinjskima”, objašnjava autor. Odnos svinja i ljudi u njegovoj je priči pun kontradikcija: “Svinje se dive ljudima, žele biti oni, s druge im se strane žele osvetiti.”

Podsjetimo, u Orwellovoj je knjizi, lektiri, riječ o pobuni životinja na farmi i preuzimanju vlasti, na kojoj glavni moto postaje “četiri noge dobre, dvije noge loše”, međutim nakon određenog razdoblja čitava priča završava loše ipak po životinje, ne uspijevaju se dogovoriti, svinje se pokušaju udružiti s ljudima, počinju podmetanja i sl. Knjiga je nastala 1944., tumači se da je kritika Staljina i njegova izvrtanja ciljeva Oktobarske revolucije, napisana iz pera ljevičara Orwella, koji je spoznao “pravo lice staljinizma”.

A upravo je Oktobarskoj revoluciji kojoj je, eto, poklopilo se, upravo ovaj mjesec stota obljetnica posvećen i prvi Bathorijev strip na ovu temu. “To je priča o hrpi svinja koje žele biti slobodne i iz klaonice odlaze na Crveni trg. Marširaju zajedno, no malo-pomalo njihovi se ideali gube i počinju razilaženja.”

Na zagrebačkoj izložbi svinje rekreacijski love ljude u dubokim šumama Istočne Europe. Bathori o tome kaže: “Inspiracija su mi i stari filmovi koji su se odvijali u Rumunjskoj, u kojima je glumio Bela Lugosi.”

Mange i sin

Francuski strip ima jednu od najjačih tradicija, u pravilu će se mnogi autori na pitanje o utjecajima opredijeliti za američki ili za francuski strip. Međutim, na Bathorija su najviše utjecale japanske mange. “Ne one komercijalne koje su posvuda u Europi, nego one manje razvikane. Priča se često vrlo dugo razvija, bude tu i deset-dvadeset knjiga, no nikad nije dosadno. Iz manga učim kako imati taj dugački narativ, kako trajati. Ima puno i humora i horora, i ozbiljnih tema i onih nešto lakših” Kako je došao u doticaj s mangama? “Moj je sin kad je bio mlađi čitao mnogo mangi, riječ je o formi koja je popularna među školskom djecom u Francuskoj. Nisu mi se svidjele one koje čita, pa sam otišao u knjižnicu i nabavio kvalitetnije, i tako sam se i ja zainteresirao.” Koliko mu sin sada ima godina? “Devetnaest.” Čita li njegove stripove? “Ako i čita, nije mi rekao.”

Spominje horor u mangama. Horora je puno i kod njega. Strip karijeru počeo je sa zombijima (“oduvijek me privlači neobično”), sada su prisutni motivi u kojima se jedu mozak, stopala, razapeto tijelo: “To je to licemjere, mi to sve radimo svinjama, što je prikazano u mojim radovima.” Ne pitam ga jede li svinjetinu, čini mi se predoslovno, sam mi kaže: “Često me pitaju jedem li meso. Jedem. To nije ta vrsta priče.”

Osim horora, ima i humora: “Zapravo bih prije rekao da je riječ o groteski. A groteska, nažalost, nije česta u suvremenoj umjetnosti, uz nekoliko iznimaka. Rekao bih da naročito francuska javnost voli umivenu umjetnost, onu koja je dopadljivo upakirana. Ja se groteske ne bojim.”

Napravio je i novine - u kojima su protagonisti ponovno svinje, a vezane su uz predsjedničke izbore u Francuskoj od ljetos - one jesu na izložbi. Pretpostavljam da je bilo puno materijala prilikom izbora? “Da, i prije nego što se ušlo u posljednji krug.”

ELIPSO

Izdvajamo