Nikolinu Ivezić bilo bi nepošteno svrstati u jednu ladicu, a i sama kaže kako joj je Andy Warhol blizak jednako kao i bilo koji drugi kvalitetan umjetnik, ni više ni manje, no ipak treba primijetiti kako u njezinoj umjetnosti ima mnogo elemenata pop-arta: komentiranje konzumentskih navika suvremenog društva, korištenje loga poznatih tvrtki u umjetnosti, koketiranje s campom, pa čak i ciklus s temom nesreća kojima se svojedobno bavio i Warhol... Uz suvremeni rukopis koji umjetnicu točno pozicionira u razdoblje u kojemu živi. I uz opasku kako naizgled lepršavi rukopis ne bi smio nikoga zavarati, njezina je umjetnička priča vrlo ozbiljna.
Izložba Nikoline Ivezić u Galeriji Klovićevi dvori “All You Need Is Luck” postavljena je u podrumskim izlagačkim prostorima, gdje se često izlaže npr. strip, no ovaj prostor njezinu radu vrlo dobro odgovara, zapravo je teško uopće zamisliti prostor s kojim njezina djela ne bi mogla ući u dijalog, to je po svojoj prilici i razlog zašto su je zvali da oblikuje mnoge radove u javnim prostorima.
Na početku je instalacija u sklopu koje se posjetitelju mijenja raspoloženje, ako dođe loše volje dočekat će ga pozitivan emotikon i obrnuto. Na kraju video koji prikazuje umjetnicu i njezino društvo kako se zabavljaju, daleko od idiličnih prizora “zabave” sveprisutnih u nizu nemaštovitih reklama, no opet, radije biste boravili u ovom “nesavršenom” svijetu.
Glavni dio izložbe čine slikoreljefi, rukopis je prepoznatljiv: protagonist je ženski lik, u slučaju ove izložbe riječ je ponajviše o samoj umjetnici. Nekad je lice deskriptivno, najčešće je svedeno tek na oval, nekad su naglašene grudi, u drugom slučaju ne, u svakom slučaju dominiraju snažni crni obrubi i jake i jasno odijeljene boje. Najjači je dio izložbe ujedno i onaj najemotivniji u kojemu je umjetnica do kraja posjetitelju prikazala sebe, bez kalkuliranja i iskreno, na slikama je, naime, sve loše što joj se posljednjih godina dogodilo u životu, od bolesti preko loše veze do financijskih problema. To su slike kojima dominiraju neboje, crna, bijela, siva, radnja je prikazana u gotovo stripovskoj estetici (npr. slika “Infuzija”, medicinska sestra i umjetnica, interijer bolnice).
Protagonistica je sama Nikolina Ivezić, ponekad se tu nađe i neki “sporedan” lik, kao u slučaju spomenute “Infuzije”. Prekoputa ovih slikoreljefa, pravokutnih oblika i istih dimenzija, nalazi se niz ovala, sa specifično razrađenim okvirima kojih je autorica sama umjetnica. U tim su ovalima žene koje su doživjele nesretne sudbine, slikarica Marta Ehrlich, književnica Ivana Brlić Mažuranić, plesačica Isadora Duncan, njih desetak: svaku prati i citat ispisan rukom.
Ostala su djela u boji, ima mnogo finog humora, npr. prikazuje sebe kako doma kuha zdravo, no ujedno nosi i majicu s logom najpoznatijeg proizvođača fast fooda, slika “Ljubav” prikazuje par kako se grli, no njemu usput viri kondom iz džepa i sl... Radovi kojima dominira zelena boja prikazuju, pak, raspoloženja.
Nikolina Ivezić radila je slikoreljefe žena velikih grudi, kao protest protiv prikazivanja žena isključivo kao seks-simbola, svece kao pop-ikone upućujući na estradizaciju ovog pojma danas, stup srama na kojem je imenom i prezimenom napisala tko joj i koliko duguje, i pozvala posjetitelje da učine isto, sebe u svakodnevici, kako brije noge, povraća na WC-u i sl. Njezina djela dopiru i do šire publike, npr. izložba “Pop Art Is Not Dead” koju je suorganizirala s Koraljkom Jurčec Kos, kustosicom i ove izložbe, bila je među najposjećenijim izložbama suvremene umjetnosti.
Ova je izložba, iako se nastavlja na njezine ranije radove, još jedan korak dalje. A zajednička je svim radovima vrlo direktna borba protiv sveprisutne malograđanštine.