Bilo bi prilično zabavno da se, recimo, pozivu na otvorenje Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci odazvala predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Na najveći kulturni događaj u novijoj riječkoj povijesti nije stigao nitko iz državnog vrha (uredno su se ispričali drugim obavezama), ali teško je zamisliti kako bi se konzervativni političari uopće uklopili u protokol koji su pripremili Riječani.
Čast da predvodi povorku od stare “podstanarske” zgrade Sveučilišne knjižnice, koja je MMSU-u bila privremeni dom punih šest desetljeća, do novog sjedišta u H-objektu u sklopu bivšeg tvorničkog kompleksa Rikard Benčić pripala je švicarskoj umjetnici koja živi i radi u Njemačkoj imena Milo Moiré. Riječ je o jednoj od najkontroverznijih performerica današnjice, a zašto je tome tako Riječani su se uvjerili iz prve ruke.
Obaviještena policija
Iz stare zgrade MMSU-a u centru Rijeke umjetnica je išetala potpuno gola, s naočalama na glavi kojima je snimala publiku. Potom je u svom “rođendanskom odijelu” krenula preko Korza, uz lagani detour u Malom salonu, prema kompleksu Benčić, predvodeći slavljeničku povorku od nekoliko stotina Riječana svih profila, od lokalnih političara, gospodarstvenika, preko kulturnih djelatnika i umjetnika do običnih znatiželjnika.
Nije to djelovalo kao neki posebni skandal, jer u cijeloj toj gunguli neupućeni prolaznici praktički nisu ni primijetili da se uopće netko gol šeće gradom. Sve je prošlo u gotovo posvećenom miru, uz tek pokoji komentar sa strane tipa “Što je ovo, javna kuća?”. Policija je uredno bila obaviještena, tako da se nije dogodilo ono što je Milo Moiré, recimo, doživjela u Parizu i Londonu za sličnih performansa, a to su hapšenja i prekršajne globe.
Umjetnica, rođena 1983. u Švicarskoj, u obitelji španjolsko-slovačkih korijena, u Rijeku je stigla u sklopu DOPUST-a (Dani otvorenog performansa Rijeka), programa kojim je proširena velika retrospektiva Tomislava Gotovca u novootvorenom MMSU-u. S obzirom na to da se, pri guglanju njezina imena, nude vrlo atraktivne fotografije, kao i linkovi na popularne stranice za odrasle tipa Pornhub, nije ni čudo da je njezin dolazak izazvao pažnju i onog dijela medija kojemu kultura nije primarni interes. Kako mi je otkrila ekipa iz MMSU-a, njen dolazak popratili su čak i paparazzi, što baš i nije svakidašnje iskustvo za ljude iz te institucije.
Milo Moiré u Rijeku je stigla sa svojim životnim partnerom, fotografom Peterom Palmom, s kojim živi u Düsseldorfu. Na njenoj web-stranici stoji da je kao dijete više voljela crtati nego se igrati lutkama.
“Bila sam introvertirano dijete. U svakoj školi postoje tzv. misfiti (oni koji se ne uklapaju, op.a.). Upravo su me takva djeca fascinirala. Za mene su oni bili poput duge, uzdignuće iz zemaljske u rajsku dimenziju”, kaže o sebi na službenoj web-stranici.
Milo Moire
Sramežljiva djevojka
S umjetnicom sam se upoznao nekoliko sati prije prvog riječkog performansa, gole šetnje gradom (drugi, “The Plopegg Painting” izvela je jučer). U Malom salonu dočekala me u “civilnoj odjeći”, majici na Guns’n’Roses, odajući dojam jednostavne, ljupke i pomalo sramežljive djevojke. Povučenost koju je spominjala u kontekstu djetinjstva nazire se možda u tragovima, ispod površine, ali nestaje čim počne odgovarati na pitanja o svojoj umjetnosti. Zanimalo me kako se dogodila ta tranzicija od introvertiranosti do performansa koji izgledaju kao da ih izvodi osoba sa sasvim drugog kraja spektra karakternih osobina.
- Kada se bavim kreacijom, ne razmišljam o tome što ljudi misle o meni. Vrlo sam sigurna u umjetnost koju stvaram. Umjetnost mi daje snagu zbog koje me ne zanima tuđe mišljenje. Ne smetaju mi tuđe reakcije na ono što radim - kaže Milo Moiré.
Zanimljivo je da je ova švicarsko-njemačka umjetnica, iako je pokazivala sklonost prema crtanju i slikanju, nakon srednje škole upisala psihologiju. Diplomirala je 2011. godine na Sveučilištu u Bernu, specijaliziravši se za područja spoznaje, percepcije i neuropsihologije.
- Na studiju sam puno proučavala ljudska bića, kako razmišljamo, kako radi naš mozak. Ta su znanja vrlo korisna kada se bavite društvenom kritikom. Pomažu mi da preispitujem uvriježena razmišljanja o normalnosti. Kada znate nešto više o tim stvarima, postajete otvoreniji za eksperimente. Psihologiju koristim kao pomoćni alat u svojim eksperimentima, performansima, za izazivanje ljudskih reakcija - govori.
Priznaje, ipak, da je studij psihologije za nju bio neka vrsta kompromisa, udovoljavanja željama roditelja.
- Kao dijete sam stalno slikala. Razmišljala sam hoću li upisati umjetničku akademiju ili neki drugi fakultet. Ali, bila sam pod utjecajem roditelja koji su smatrali da trebam završiti nešto sigurno, nešto od čega ću moći zarađivati. Umjetnost za njih nije spadala u tu kategoriju. Tada sam upoznala svog partnera, fotografa Petera Palma, koji mi je govorio da se, kao kreativna osoba, moram baviti umjetnošću. Ohrabrivao me u tome da slijedim svoje srce i svoju strast. Nakon diplome, u potpunosti sam se posvetila umjetnosti - prisjeća se.
Necenzurirane fotografije
Peter Palm je cijenjeni fotograf kojemu je Moiré muza, a zajedno su napravili veliku seriju fotografija koja se proteže od 2006. naovamo. Moiré se namjerno svrstala u područje na kojem se susreću umjetnost i pornografija. Na njenoj se stranici mogu pogledati necenzurirani fotografije i videoklipovi, a to je postavljeno na sličan način kao na erotskim i pornostranicama koje zahtijevaju učlanjenje i naknadu kako bi se moglo pristupiti dodatnim ekskluzivnim materijalima. S obzirom na to da su umjetnici koji se bave sličnim vrstama performansa desetljećima pokušavali povući jaku granicu između pornografije i umjetnosti, pitam je zašto je ona učinila suprotno.
- Za mene je seksualnost potpuno normalna stvar, ali se o tome ne razgovara previše kao o nečemu sasvim normalnom. Ako je neka slika izazovna, olako se svrstava u pornografiju i ništa izvan toga. Nastojim se baviti seksualnošću kroz svoju umjetnost, rušiti tabue. Smatram da pornografija i umjetnost progovaraju o našoj seksualnosti i otvaraju umove. Pornografija stimulira, a umjetnost potiče na razmišljanje. Ja te dvije kategorije spajam. Orgazam nije samo stvar seksualne ugode, orgazam potiče i druge procese u mozgu koje istražujem - kaže Milo Moiré.
Milo Moire
Kao svoj najkontroverzniji rad ističe performans s “kutijom zrcala”. U sklopu tog djela, Moiré je izašla na ulicu s kutijom optočenom zrcalima sa svih strana. Kutija je bila smještena na njene grudi, a u drugoj verziji oko njenog međunožja.
- U tom performansu pozivam ljude da mi diraju vaginu. Oni ne mogu vidjeti ništa. Tek kasnije, kada se prikaže videodokumentacija, može se vidjeti što su radili. Za publiku je to bilo dosta čudno iskustvo. Radi se o samoodređenju ženskog tijela i ne mogu svi to slijediti - kaže.
Tijekom tog performansa umjetnica je bila uhićena u Londonu. U Parizu su je, pak, uhitili tijekom jednog drugog performansa, kada je gola radila selfije ispod Eiffelova tornja.
- Uvijek je rizik nastupati na javnim mjestima jer nikada ne znaš što će se dogoditi. Ne znaš hoće li ti netko nauditi ili kako će reagirati policija. Ali, to je jedan od izazova u mojoj umjetnosti. Miješam se u svakodnevni život ljudi na ulici i izazivam njihovo poimanje svakodnevice. Uvijek sam nervozna prije performansa jer ne znam što će se dogoditi. Ali, ovdje u Rijeci nemam taj problem jer, kako su mi rekli, policija je obaviještena, tako da je sve sigurno - kaže Milo Moiré.
Za performanse se priprema tako da sve “prođe tisuću puta” prije nego što izvede.
- Proučim sve, obilazim lokacije i ne nastupam dok nisam 100 posto sigurna, dok nemam dobar osjećaj oko performansa. Nervozna sam sve dok ne počnem, ali kada krenem, izuzetno sam smirena i samopouzdana. To je poput osjećaja transa - kaže.
Na pitanje koje su, osim uhićenja, bile najgore reakcije na njene performanse, odgovara da je imala sreće što loših reakcija nije bilo.
- Ali, na internetu, gdje se mogu pogledati snimke, ima stvarno loših reakcija i komentara. Ima ljudi koji me žele ubiti. Međutim, na javnim mjestima toga nije bilo, osim s policijom. U Londonu su me pokupili kao da sam terorist. Ljudi su samo gledali, prolazili i nitko nije napravio ništa loše - kaže performerica.
Pornografski portali
Njene se videosnimke mogu pogledati i na pornografskim portalima, ali Milo Moiré kaže da ih ona nije tamo stavila.
- To je normalno. Tamo ima i scena golotinje s holivudskim zvijezdama. Smeta mi jedino zbog nepoštivanja autorskih prava - kaže.
Veli da joj je sasvim svejedno gdje nastupa te da performanse izvodi na isti način u Londonu i u Hrvatskoj.
- Uvijek se nadam otvorenosti ljudi. Čak i ako nisu otvoreni, to mi je interesantno. Ali, to nije moj nego njihov problem - kaže.
Razvila je vlastitu tehniku slikanja (“The Plopegg Painting”) koju je demonstrirala i u Rijeci.
- U vaginu stavljam jaja ispunjena bojom. Stojim raširenih nogu na ljestvama i ispuštam ih na platno. Koristim svoje tijelo kao slikarsko oruđe. To je najjače oruđe koje imamo. Kada koristimo boje, to je apstrakcija, a tijelo nije apstrakcija. Tijelo je direktno - objašnjava.
Prvi uzor zbog kojeg je ušla u cijelu priču s performansima je, prema njenom priznanju, Marina Abramović.
- Ona mi je bila inspiracija, ishodišna točka 2007. godine, kada sam čula jedan intervju s njom na radiju. Pomislila sam da je to što radi vrlo neobično, a istovremeno vrlo snažno. Htjela sam raditi isto to sa svojim tijelom i seksualnošću - kaže.