Utjecajni Designboom, najpopularniji svjetski digitalni magazin za arhitekturu i dizajn, ovih je dana na listu TOP 10 najboljih svjetskih umjetničkih izložbi 2015. godine uvrstio i izložbu “Tube” održanu u Innsbrucku, kolektiva Numen for Use, koji čine Nikola Radeljković i Sven Jonke, dva domaća dizajnera, i Christoph Katzler, austrijski dizajner.
Numenovci više od desetljeća drmaju dizajnerskom scenom i jednako su uspješni u raznim segmentima - scenografijama za predstave, dizajniranju namještaja, izložbama njihovih instalacija. Tim povodom razgovarali smo s Radeljkovićem i Jonkeom.
Što vam znači biti na listi 10 najboljih Designbooma?
- Rijetko koje priznanje donosi neku konkretnu nagradu. Ono što u ovom slučaju imponira je društvo u kojem smo se našli. Kusama, Banksy, Olafur Eliasson, Anish Kapoor, Ai Weiwei. Takav kompliment se rijetko dobiva.
Scenografija za 'Kralja Leara' u režiji Tomaža Pandura
Foto: Numen
Po čemu je izložba u Innsbrucku bila izričita?
- Izložba “Pokrenuti prostori” (Moved spaces) sastojala se od nekoliko prostornih instalacija. “Tubea” koji je zauzimao centralni prostor, “Membrane” i male verzije “Stringa”. “Tube” je naše najrecentnije istraživanje odnosa tijela i prostora, fleksibilnih konstrukcija i osjećaja “pomaknutosti”. Ta nestabilnost i igra s ograničenošću ljudske percepcije je temeljni motiv bavljenja ovim vidom likovne umjetnosti. Izgleda da je, u slučaju “Tubea”, eksperiment uspio.
Iza vas su mnoge izložbe svuda po svijetu. Koja je razlika između “Neta”, “Tapea”, “Tufta”, “Stringa”?
- Osnovna razlika je u tehnologiji i materijalu koji su međusobno povezani parametri iz kojih proizlaze oblici i prostorne dispozicije. Zato su instalacije i dobile imena po osnovnim gradbenim materijalima. Odluke o tome koja će se instalacija raditi u kojem prostoru donose kustosi koji nas i pozivaju na izlaganje u njihovom prostoru.
Radili ste lani i atraktivnu scenografiju u Grčkoj, “Kralj Lear” ponovno za Tomaža Pandura? S njim se izgleda dobro razumijete.
- Razumijevanje je preduvjet suradnje redatelja i scenografa. Jednako ili čak možda i bolje se razumijemo i s Aleksandrom Popovskim, Januszom Kicom ili Ivicom Buljanom. Razlika je u tome da su Pandurove predstave uvijek veliki spektakli, sa svim dobrim i lošim osobinama koje to donosi.
Scenografije za ovu godinu?
- Upravo je premijerno prikazan “Čarobni brijeg” u režiji Janusza Kice u ZKM-u, meni osobno izuzetno draga scenografija koja je uključivala, među ostalim, i uspon na Triglav i kontinuirano 24-satno snimanje panorame na 2500 metara nadmorske visine. Upravo počinjemo raditi s Paolom Magellijem u HNK, a u pripremi je i prva inscenacija “Sto godina samoće” u Tomaževoj režiji u Meksiku…
Surađujete uspješno s Prostorijom. Idete zajedno na sajmove.
- U trenutku kad se pokretala Kvadra, koja se naknadno preimenovala u Prostoriju, bili smo zasićeni produkt dizajnom i mahom posvećeni instalacijama. Natječaj na kojem smo osvojili prvu nagradu iz koje je proizišala sofa “Revolve” vratio nas je u produkt dizajn, a proizvodi koje smo dizajnirali za njih, kao i iskustva naših ranijih međunarodnih suradnji s Cappellinijem, Morosom i Zanottom značajno su pridonijela brzom razvoju tvrtke, naročito u izvozu. Sajmovi su sastavni dio izvozne orijentacije, pa tako sad idemo na sajam u Kölnu, a za travanj, koji je rezerviran na milanski Salone del Mobile, pripremamo novu seriju fotelja radnog imena “Maca”.
Splitska riva za koju su numenovci dizajnirali klupe
Foto: Numen
Znači nova kolekcija?
- Uz “Macu” pripremamo i nekoliko novih varijanti kolekcije “Oblique”, kao i neke potpuno nove proizvode koji su, za sad, još uvijek na razini skice.
Mnogi novi hoteli kod nas imaju vaš namještaj. Je li to očekivani uspjeh?
- Trend je pokrenut s hotelom Lone u Rovinju i u njemu su naši proizvodi rađeni za inozemne proizvođače i hrvatski Element. Uspjeh hotela Lone otvorio je prostor i pokrenuo potražnju za inovativnim, hrvatskim dizajnerskim proizvodima. Tako su u idućim opremanjima mjesto našli, uz naše proizvode, i proizvodi Grupe i Nevena Kovačića.
Na taj je način pokrenut trend aplikacije hrvatskog dizajna u hrvatske hotele, od čega svi imaju koristi ma kako ofucano zvučala fraza. Dizajneri projektiraju, proizvođači dobivaju narudžbe, a hotelijeri imaju karakterističan proizvod, često posebno adaptiran za njihove konkretne proizvode. Najbolji scenarij je kad se za neki novi objekt posebno projektiraju proizvodi, što donosi visoki stupanj sinteze prostora i namještaja, neki oblik cjelovitog dizajna. Na taj način svaka arhitektonska realizacija je prilika za razvoj autentičnog proizvoda.
Kako komentirate odnos prema vašem dizajnu poteza s klupama na splitskoj Rivi ?
- Bez obzira na održavanje, i danas, skoro devet godina nakon realizacije, vidi se da se na Rivi dogodilo nešto značajno. Općeniti je problem politika i njena, većinom nezdrava, interakcija s prostorom, pa je to na tako ekstremno opterećenim mjestima još očitije da je javni prostor, i u doslovnom i u simboličkom smislu, prepušten ili komercijalizaciji ili nemaru. Od to dvoje, nama se nemar ipak čini boljim. Zato mislim da možemo biti zadovoljni što Riva još uvijek funkcionira, pogotovu što punu realizaciju i funkcionalnost nikad nije ni doživjela. Ne zbog toga što su neke stvari nedovršene ili loše izvedene, što je manji problem, već zbog toga što oni koji su je dobili na korištenje, a tu mislim prije svega na gradsku vlast u Splitu, nikad nisu ni pročitali upute za korištenje i pokušali iskoristiti potencijale Rive.
Prva javna instalacija numenovaca u Hrvatskoj postavljena je tek ove godine na Mljetu
Foto: Numen
Što vam je još u planu za ovu godinu?
- Pripremamo više instalacija, od kojih je vrijedno spomenuti dvije u Kini i jednu u parku u Meranu koju bismo trebali realizirati u trećem mjesecu.
S godinama, što danas gledate drukčije u svom radu? Ili što ste dobili, a što izgubili sa zrelošću?
- Osnovna razlika je u razini nepopustljivosti. Na početku smo inzistirali na nekim detaljima koji su bili pretjerano ambiciozni za pojedine situacije i jako teško bi se odricali projekata.
Iskustvo nam govori da postoje projekti koji se ne trebaju realizirati i suradnje koje je bolje što prije prekinuti. Pored toga, manje smo kruti u pristupu, manje podložni doktrini i ideologiji, te puno lakše donosimo odluke i improviziramo, što je posljedica nataloženog samopouzdanja. Izgubljena je, razumljivo, doza energije i suicidalne posvećenosti koja nas je ranije karakterizirala. Usto, smo sva trojica postali roditelji, što nam oduzima jako puno vremena, ali donosi i potpuno drugu perspektivu.