Mirko Ilić napravio je naslovnicu za knjigu o Poletu, “Igraonica za odrasle” autora Željka Krušelja, koja uskoro izlazi u izdanju riječkog Adamića i bit će promovirana na Sajmu knjiga u Puli koji počinje sljedeći tjedan. Polet se kod Ilića u posljednje vrijeme često spominje. Neki od njegovih originalnih stripova te plakata koji su nastali u New Yorku, gdje živi, od jučer su u zbirci NSK, koja već posjeduje sve brojeve Poleta te neke od strip tabli iz “Povijesti ljudske gluposti”. U MoMA-i su pak naslovnice Poleta, omot ploče “Doživjeti stotu” Bijelog dugmeta, naslovnice Danasa i sl.
Sa znamenitim Stevenom Hellerom (dizajnerom i art direktorom New York Timesa), Ilić, koji je bio art direktor međunarodnog izdanja The Timea, upravo je objavio knjigu o najboljim plakatima inspiriranim Shakespeareom. Ovaj suosnivač Novog kvadrata, strip autor, dizajner, autor Poleta, i važan vizualni umjetnik, hrvatskoj je publici dobro poznat. Međunarodna ga također poznaje, bilo preko engleskog izdanja knjige o njemu “Fist to face” autora Dejana Kršića, bilo preko naslovnica niza međunarodnih izdanja, kao što je, primjerice, rujanska naslovnica Der Spiegela, upečatljiv komentar na krijumčarenje ljudi te njihovo stradanje u Austriji.
Ovih ste dana donirali još neka djela njujorškoj MoMA-i, a druga, pak, NSK...
- Nedavno su me iz MoMA-e zvali da doniram još jedan rad. No, bio sam ponosan da sam mogao reći da je Igor Zidić otkupio taj rad za Modernu galeriju, još prije petnaestak godina. Njihova je želja, naime, bila imati “Debil blues”, nastao 1977. (strip je objavljivan u Poletu, op.a.). Tako da je u Zagrebu original, a u New Yorku kopija. Donacije su nastale na inicijativu Krešimira Penavića, uspješnog matematičara koji živi u New Yorku i koji je odmalena čitao moje stripove, pa je pojedine radove i otkupio. Upravo je i on donio donaciju u Zagreb. Upoznali smo se u Lincoln centru, radio sam vizuale za firmu kojoj je na čelu i od tada surađujemo. Odlučio sam i ja nešto donirati njujorškom muzeju, neka djela koja imam, Picelja, Arsovskog...
Da vam je netko rekao 1976. da će Polet završiti u MoMA-i, poručili bi mu da s njim nije sve u redu?
- Iskreno rečeno, tada vrlo vjerojatno nisam niti znao što je to MoMA, mislio sam, pretpostavljam, da je to izvedenica od riječi mama. U svakom slučaju, da mi je netko tako nešto rekao, bilo bi mi čudno, priznajem. Neki od tih uvjeta u kojima su nastajali brojevi Poleta, pa i naslovnice, bili su vrlo amaterski, bilo je najvažnije da se stigne u tisak, da stignu rokovi. A mnogi omoti za ploče o kojima se danas toliko govori nastajali su na kuhinjskim stolovima mladih dama, u rane jutarnje sate, u doslovce posljednjem trenutku.
Zvali su vas iz nakladničke kuće Adamić da ilustrirate naslovnicu knjige Željka Krušelja o Poletu?
- Polet je bio simbol jednog vremena. Na naslovnicu sam stavio logo Poleta, činilo mi se da to najbolje objašnjava situaciju, Polet je pripadao svima nama, koliko god različiti bili, a bili smo vrlo različiti.
Želja za dobrim novinarstvom i dalje postoji, živite u gradu u kojem se tiska New Yorker, kod nas knjiga o Feral Tribuneu kreće u svoje treće izdanje, mogla bi se nabrajati imena pojedinih autora...
- Uvijek je prisutna želja za dobrim novinarstvom. To je naročito vidljivo sada kada je poplava, posebno po internetu, lošeg novinarstva, u kojem pretežu novinari koji znaju manje od čitatelja. Nekada, u moje doba, bilo je drugačije. Bilo je to vrlo ugledno zanimanje, relativno i opasno, lomila su se politička koplja oko ljudi u novinama, spomenuo bih samo vrhunske autore poput Marka Grčića, Marija Bošnjaka, Seada Saračevića, Veselka Tenžere. Što se tiče američkog tržišta novina, postoji naprosto više ljudi, i samim tim i više čitatelja koji kupuju takve, kvalitetne novine, i tako ih održavaju na životu.
Mislim da je baš Tenžera rekao kako se užasava novinara koji su više kartica teksta napisali nego pročitali...
- Da to zvuči kao nešto što bi on mogao reći. Novinari i novine tada su, uglavnom, bitno utjecali na događaje koji su se tada zbivali.
Ne jenjava ta nostalgija za osamdesetima, čini se...
- Djelomice je razlog u tome da se čini da je nekad bilo sve ljepše. S jedne strane, dio ljudi koji su tada bili mladi, a danas imaju solidnu platežnu moć, kao da kupuju prošlost projektima vezanima uz ovo razdoblje, kao da kupuju auto koji si tada nisu mogli priuštiti. S druge strane, što se tiče mlađe, nove generacije, siguran sam da danas ima jednak broj jednako pametnih ljudi, možda i pametnijih, pisaca, ilustratora, no ti ljudi danas naprosto nemaju šansu kakvu smo mi tada imali. Možda to i jest posljednje lijepo doba koje smo imali, no ne treba se uvijek prepuštati nostalgiji i slušanju Johnnya Štulića. Vrijeme ide dalje.
Kako biste opisali Polet?
- Kao autonomno kulturno-umjetničko društvo, kao čistu naivu, mi smo se uvijek čudili da smo uspijevali dovršiti broj, da smo napravili sve, da je broj otišao u tisak... Osjećali smo se da mijenjamo svijet, kao dio nećeg većeg nego što je bila tadašnja Jugoslavija. Bili smo relevantni i u europskim razmjerima, kustosica koja je u MoMA-i zadužena za Polet rekla mi je da je nedavno bila u Češkoj, i da su joj rekli da su tamo švercali Polet preko granica, kako bi ga mogli pročitati.
Mikica Maštrović iz NSK nedavno je priredila izložbu o Poletu,i pokazala je likovne utjecaje Antoninija, Babića, Arsovskog...
- To, većinom, nisu autori koji su na mene utjecali, no u Poletu je bio niz različitih estetika, zato je bio tako dobar, i siguran sam da su utjecali na nekog drugog. Na mene jest utjecao Arsovski, ali i Boris Bućan te Bourek po pitanju dizajna, na području stripa autori poput Andrije Maurovića i Nedjeljka Dragića. O “Tupku” se danas rjeđe priča, a bio je izvrstan, i vrlo popularan strip.
Radite i plakat za predstavu Ivice Buljana, koja će biti u La Mami, 4. 12?
- Predstava je vrlo agresivna, sva je u toj fizičkoj snazi, u sirovosti, plakat je također agresivan i sirov.
O knjizi o plakatima o Shakespearu, pišu mnogi svjetski mediji, The Times...
- Nešto sam istraživao i shvatio sam da ta tema nije nikada obrađena, što mi je bilo nevjerojatno. Krenuli smo u istraživanje plakata po čitavom svijetu. Uvrstili smo ih oko tisuću, 20-ak iz Hrvatske.