IZLOŽBA U ROVINJU

TEMATSKI POMAK U STVARALAŠTVU BORISA BUĆANA Između larpurlartizma i oštre kritike društva

    AUTOR:
    • Patricia Kiš

  • OBJAVLJENO:
  • 18.10.2017. u 11:29

Goran Šebelić / CROPIX

 

Boris Bućan priredio je izložbu u Muzeju grada Rovinja koja, iako je po slikarskom rukopisu nastavak njegovih dosadašnjih izložbi, predstavlja tematski pomak u dosadašnjem stvaralaštvu. Naime, dio se slika može podijeliti na dva oprečna tematska dijela. Jedan je potpuno larpurlartistički kao što je primjerice slika raznobojnih ruža ili ona vlati trava na Mrežnici naslikanih isključivo mnoštvom nijansi zelene boje: vlati trave jedan su od umjetniku omiljenih tema već desetljećima.

Drugi, pak, koji oštro kritizira situaciju u društvu danas, posebno porast nacionalizma kao što je slučaj na slikama “Fašizam u Zagrebu” nastao na temelju jednoga zagrebačkog izloga, te “Stavite ova lica za fašizam”: ova slika prikazuje naizgled četiri maskirane ljudske glave iz profila, no, zapravo, kako se pojašnjava dolje na slici (a kod Bućana uvijek tekst prati sliku), prizor je to koji je umjetnik ugledao na podu jednog dvorišta i povezao s vijestima koje svakodnevno sluša.

 

Između ruža i vlati trava s jedne strane te lica i naličja fašizma u suvremenom društvu, kreće se ostatak izložbe koji nosi naziv “Bez naočala!”: ne treba posebno tumačiti, ovaj naziv ima simboličko značenje.

Dio slika nastao je upravo u Rovinju, inspirirane su ovim gradom, gdje izlaže, i gdje ovaj umjetnik i često boravi, tu je njegov drugi dom. Takav je primjerice klasični pejzaž naslikan u parku ispred hotela Eden te ispred istog hotela, jedan posve drugačiji prizor, a zove se “Mrtvački ples u hotelu Eden”, oblici koje pronalazi u parku, ujedno i citat djela poznatom u povijesti umjetnosti Vincenta iz Kastva. U postavu su slike jedna pokraj druge.

 

Izvrsni su “Krokiji ljudi crtani lišćem”: ispod stabla su ljudske figure koje nalikuju lišću, ili obrnuto, oblici se pretapaju jedan u drugi, dok ga borovi na Mrežnici, rijeci koju također često slika u posljednje vrijeme, podsjećaju na kineska slova, a pokriveni pijesak na ulici asocira ga pak na prizor iz “Ratova zvijezda”: u ovoj slici ima i puno humora.

 

Dok boravi, pak, u Zürichu, na ulici nalazi na tragove znamenitog umjetničkog pokreta dadaizam, kao što je slučaj na slici “Portret žene sa zelenom kapom. Dada po ulicama”. Ima gotovo monokromatskih slika, ima pak slika na kojima je mnoštvo boja, nije pravilo, u oba slučaja slikarski je rukopis besprijekoran. Nije riječ o hiperprodukciji, količina stvaralaštva kod umjetnika poput Borisa Bućana ne kvari čitavu sliku, naprotiv. Boris Bućan, svojedobno i konceptualni umjetnik i dizajner i slikar, koji je od sedamdesetih pomicao granice (umjetnost na ulici i sl.), autor je kojemu je stvaralaštvo naprosto nužno, to je njegova pokretačka sila.

 

No, njegove su slike ujedno i puno više od nužnosti, i kritika društva, i promatranje oblika i pronalaženje neobičnih oblika u svakodnevici, slike umjetnika koji je svladao umijeće promatranja, istovremeno i “čisto” pejzažno slikarstvo, i reportažno (prizori s ulice), i niz novih citata, posebno iz povijesti umjetnosti, koji se dodatno pojavljuju duljim promatranjem pojedine slike.

Izložba je otvorena u petak, traje mjesec dana, do 13. studenoga, a predgovor je pisao Dario Sošić.

ELIPSO

Izdvajamo