Zagrebačka generacija koja je svoje mladenačke dane provukla kroz osamdesete godine prepoznaje se po specifičnom govoru, što odaje i cijenjenog hrvatskog filmskog snimatelja Vanju Černjula koji je sredinom 90-ih otišao u Ameriku i tamo postigao značajan uspjeh, osvojivši nagradu struke i nominaciju za Emmy za seriju “30 Rock”. Snimio je filmove kao što su “Majka asfalta” i “City Island”, a poznat je po tv serijama “Orange is the New Black”, “30 Rock”, “Marco Polo”, “Bored to Death” i “Nurse Jackie”. Prošlog tjedna boravio je u Zagrebu, gdje je održao radionicu o studijskom svjetlu na poziv prof. Kolbasa s Akademije dramske umjetnosti i u suradnji s HAVC-om, američkom tv mrežom Netflix i Jadran filmom. Prema dojmovima sudionika, radilo se o nesvakidašnjem iskustvu.
Već duže vrijeme bavi se idejom da u Hrvatskoj na radionice dovodi zanimljive ljude s međunarodnom reputacijom koje je upoznao. “U zadnje su vrijeme svi zainteresirani za Hrvatsku. Kada sam otišao u Ameriku, bila je to posve drukčija situacija, vizija Hrvatske je bila potpuno nešto drugo 1995. nego što je danas. Danas ljudi kažu: čujem da je tamo prekrasno, baš planiram otići tamo jednom na godišnji odmor”, priča Černjul.
•Kako je došlo do vašeg odlaska iz Hrvatske?
- Kad smo završili Akademiju, događalo se puno interesantnih stvari po Zagrebu. Krenuo je Z3, Omladinska televizija... Odjednom su se otvorile neke tv stanice koje su radili mladi za mlade i mi smo odmah počeli raditi. Godine 1990. izgledalo je kao da je budućnost jako svjetla. Ja sam tada želio imati karijeru Gorana Trbuljaka ili Tomislava Pintera, nije mi padalo na pamet da ću morati negdje odlaziti da bih mogao raditi. I onda se, naravno, sve raspalo. Kad sam otišao 1995. izgledalo je da filma ovdje više nikad neće biti.
Černjul je snimao seriju 'Sestra Jackie'
•Kako vam se sada čini stanje hrvatskog filma? Koje su njegove najveće vrline i mane?
- Hrvatski film, iako publika možda još nije prepoznala, napreduje iz godine u godinu. 90-ih je stvoreno jedno duboko nepovjerenje publike prema hrvatskom filmu. Radili su se neki loši i čudni politički filmovi. Ali, zadnjih par godina, što je djelomično rezultat rada HAVC-a i ambicije da hrvatski film pređe hrvatske granice, prisutni smo na svim glavnim europskim festivalima. Ulazak Dalibora Matanića u selekciju Canneskog festivala, na primjer, ogroman je uspjeh za sve nas. Nadam se da će publika to prepoznati.
•Surađujete s Netflixom?
- Da, već na drugom projektu i jako mi se sviđa raditi za njih. Oni su u svom DNK zapravo tech kompanija, mentalno više Silicon Valley nego Hollywood, i zato rade na potpuno drugačiji način nego prosječni holivudski studio. Za razliku od Hollywooda koji mentalno još živi u davno prošlim vremenima i koji svakog dana gubi komad kolača od videoigara i ostalih novih medija, ovo su ljudi koji gledaju deset godina unaprijed. Zato mi se sviđa raditi u toj sredini. A postoje naznake da bi Netflix mogao publici vratiti ono što je zadnjih deset godina gotovo potpuno izumrlo - filmsku dramu srednjeg budžeta.
•Može li se reći da je takav model distribucije filma i audiovizualne umjetnosti uopće - budućnost?
- Svakako, sasvim sigurno. HBO prelazi na streaming, malo su već zakasnili, i za njima će svi ostali. Klasična “network televizija” kakvu danas imamo neće još dugo opstati. Sa streamingom će se sve promijeniti i to će utjecati na sve forme, ne samo na televizijske, već i na filmske, ukoliko se i sama definicija tih formi ne promijeni.
•Danas ste u Zagrebu. A inače? Kako vam izgleda život?
- Živim u koferu već duže vrijeme zadnjih nekoliko godina. Baziran sam u New Yorku, ali sam u njemu prošle godine proveo dva mjeseca. Poštu dobivam u New Yorku, zimski kaput mi je tamo, knjige… ali nisam često tamo. Sin mi živi u Zagrebu, tako da nastojim ovdje provesti nekoliko mjeseci godišnje. Ne biram projekte vezane za New York već prema tome koliko me interesiraju pa me posao vodi na različite strane svijeta. Tako sam prošle godine proveo četiri-pet mjeseci u Maleziji, dva mjeseca u New Orleansu, u Miamiju tri mjeseca… Sve odlična iskustva, ali malo sam umoran od puta i za iduću godinu mi je plan da se negdje malo raspakiram.
Vanja Černjul: Živim u koferu već nekoliko godina
•Na čemu trenutno radite?
- Sada radim drugu sezonu “Marca Pola”. To je jedan super-ambiciozan projekt. Kako je sad taj trend prelaska na televiziju i pošto sad svi vrhunski filmski režiseri rade televizijske projekte, poput Olivera Stonea ili Martina Scorcesea, tako je i Weinstein Company, bivši Miramax, odlučio ući u to i svoj prvi televizijski projekt rade s Netflixom, sa svim resursima kojih su se mogli dokopati. Prošle godine je to bio najveći televizijski projekt svih vremena.
'Marco Polo' - trailer
•Surađivali ste s mnogim zvijezdama. Koga biste posebno izdvojili?
- Zanimljiv je bio odnos s Alecom Baldwinom, s kojim sam radio na seriji “30 Rock”, koji je na početku prve sezone bio valjda u najgoroj situaciji u svojem životu, po njegovom mišljenju na profesionalnom dnu. Neki profesionalni ugovori su mu se raspali, napravio je prvi film kao redatelj koji nije dobro prošao, raspao mu se brak s Kim Basinger... I onda je došao raditi nešto što je sit-com, za što je mislio da je totalno dno za njega koji je trebao biti holivudski “leading-man”. U to doba nije bilo ugodno raditi s njim. Kada su on i Tina Fey počeli dobivati Emmyje, a serija narasla u jednu od najgledanijih komedija, shvatio je da je to nešto najbolje što mu se desilo. Promijenio je karakter i počeo se otvarati prema ekipi, trudio se da stvori pozitivnu atmosferu na setu. Tako da sam se čak s njim i sprijateljio. Bio je to jedan interesan put do prijateljstva.
Alec Baldwin u seriji '30 Rock'