Šatori u podnožju brda i gužva na njegovu vrhu - počeo je Motovun film festival . Petnaesto izdanje festivala ponovno je okupilo brojne fimofile, filmske umjetnike i profesionalce, ali i one željene dobre zabave i jedinstvenog ugođaja.
Tko je stigao?
Festival je ove godine posjetiteljima poklonio nultu večer, dan i noć zagrijavanja s jednom besplatnom projekcijom i uvodnom feštom za sve one, kako je to rekao direktor festivala Igor Mirković, kojima treba jedan dan da vide tko je stigao, koga nema, da se upoznaju, prepoznaju i akomodiraju prije nego što festival ubaci u petu brzinu.
Službeno otvorenje počelo je minutom šutnje za filmsku vrpcu koja nakon 110 godina odlazi u povijest i zadnju godinu Motovun film festivala na kojem se filmovi puštaju s filmske vrpce. U čast “pokojnice” prikazan je “Put na Mjesec” Georgesa Meliesa.
Hedonistički pristup
Publika je nakon toga imala priliku pogledati film švicarske redateljice Ursule Meier “Sestre”, dobitnika Srebrnog medvjeda u Berlinu. Inače, u pet dana festivala u Motovunu prikazat će se čak 105 filmova iz 35 zemalja i pet kontinenata. Uz 21 film natjecateljskog programa, filmski program Motovuna donosi i retrospektivu filmova Terencea Daviesa. Kako je cijeli festival u znaku mogućeg i dugonajavljivanog smaka svijeta, publika će izbor kazaklizmičnih filmova moći gledati u sklopu posebnog programa nazvanog “Apokalipsa danas”, a ljubitelji autorica radikalnih feminističkih nazora na svoje će doći filmovima iz programa “Tko je ubio Barbie”.
Iako nosi epitet filmskog festivala, filmovi nisu jedini razlog zbog kojeg Motovun privlači toliki broj posjetitelja iz cijele Hrvatske i svijeta koji mu se vraćaju iz godine u godinu.
“Motovun je filmski festival, ali ne u klasičnom smislu. To je festival kojim se slavi život i film i koji okuplja ljude dobre volje. Tu se opustim, zaboravim da postoji svijet izvan, gledam filmove, uživam u odličnoj hrani i vinu, družim se s ljudima koje inače rijetko ili slabo viđam.. Teško je nekome objasniti zašto doći na Motovun. To je naša igra - taj hedonistički pristup svemu“, ovim riječima Motvun film festival opisuje Hrvoje Fruk iz Zagreba, koji na festival dolazi od samih početaka.
Bez nesnosnih gužvi
Tijekom godina motovunski je festival prošao brojne promjene. Prije nekoliko godina, kada je i financijska podrška festivalu bila veća, a recesija još nije uzela toliko maha, i broj posjetitelja na brdu filmova bio je veći. Danas je situacija drugačija. Festivalski kamp je pun, smještajni kapaciteti u gradu popunjeni, filmske projekcije također, ali nepodnošljivih gužvi, koje su proteklih godina bile česte, nema. Festival se tako vratio u granice u kojima može egzistirati u malom mjestu poput Motovuna i u kojima je i bio prvotno zamišljen.