Pretposljednjeg dana canneske konkurencije prikazana su dva europska filma s jakom političkom crtom. Prvi od njih je “Izvan zakona”, film francuskog režisera alžirskog podrijetla Rachida Bouchareba. Drugi - “Route Irish” veterana britanskog socijalnog filma, Kena Loacha.
“Hors la loi” Rachida Bouchareba stekao je ovdje “slavu” i prije početka festivala, kad je nekoliko zastupnika desnice napalo redatelja s tvrdnjom da je napravio antifrancuski propagandni film: pritom je, kao i u mnogo navrata, kritičare diskvalificirala činjenica da film nisu ni gledali.
Gerilski rat
Ali da i jesu, ne bi promijenili mišljenje jer Bouchareb u njemu doista neštedimice prikazuje zataškanu povijest francuske politike prema Alžircima. Na samom početku filma vidi se prizor u kojem žandarmi istjeruju alžirsku obitelj sa zemlje rekvirirane u korist Francuza. U nastavku, film prikazuje masakr u Setifu, kad su 1945. francuska policija, ali i lokalni Francuzi, pobili oko 2000 demonstranata.
Ipak, najveći dio filma događa se u Francuskoj i prati trojicu braće koji se nakon masakra sele u Nanterre da postanu radnici u Renaultovoj tvornici. Jedan od njih postaje vlasnik kabarea, dok se druga dvojica politički aktiviraju i postaju šefovi oslobodilačkog fronta (FLN) u četvrti imigrantskih potleušica. Politički rad uskoro postaje gerilski ulični rat u kojem se FLN i francuska nacionalistička paravojska nemilice ubijaju. Premda Boucharebov film nije lišen patriotskog propagandizma, režiseru u obranu treba reći da ni FLN ne prikazuje laskavo.
Komercijalni Loach
Ono što se više može zamjeriti Boucharebu je svojevrsna didaktična ilustrativnost često svojstvena ovakvim političkim epopejama.
“Route Irish” Kena Loacha nazvan je po najopasnijoj cesti na svijetu, koja povezuje aerodrom i “zelenu zonu” u Bagdadu. Junak Loachovog filma je Fergus, bivši britanski specijalac koji se po razvojačenju prijavio da za astronomski novac radi u privatnoj zaštitarskoj postrojbi u Bagdadu. U jednom liverpoolskom pubu sretne prijatelja iz djetinjstva Frankiea i nagovori ga da se i on regrutira.
Ali, Frankie gine, a Fergus preko videosnimka sačuvanog u mobitelu shvaća da je on možda uklonjen kao neželjeni svjedok zločina. “Route Irish” ovdje se komentira kao možda najkomercijalniji Loachov film, s obzirom na to da je riječ o političkom trileru s detektivskim elementima.
Međutim, Loach je stari marksist i svi koji poznaju njegov rad i ovdje će prepoznati tipične elemente: “male ljude”, idealizirane u bratstvu i privrženosti i zli establishment, beskrupulozni tipovi u crnim odijelima koji voze terence s druge strane.