Tko je pratio filmove Quentina Tarantina poput 'Kill Bill' mogao je, ako nikako drugačije, doći u doticaj s garage-rock scenom Japana i tom kultnom redatelju omiljenim sastavima poput The 5,6,7,8’s, Guitar Wolf i The Minnesota Voodoo Men koji su nastupali u Zagrebu, Teengenerate koje sam intervjuirao u Ljubljani sredinom 90-ih premda nisu znali reći gotovo ni jednu riječ engleskog jezika (što ih nije spriječilo da na istom pjevaju) i niza drugih. Zvuči nevjerojatno, no u regularnoj japanskoj kino distribuciji zaigrao je i dokumentarni film 'Garage Rockin’ Craze' o povijesti tamošnje garage-rock scene, ali ne s potpisom Quentina Tarantina nego hrvatskog redatelja Marija Ćuzića, rođenog u Torontu, nekoć studenta filmske akademije u Zagrebu, a posljednjih dvadesetak godina stanovnika Tokija.
Mislite li da je posrijedi nešto opskurno, djelomice ste u pravu, ali samo ako vam svijet počinje na Bajakovu, a završava na Bregani jer Mario je povodom filma dao velike intervjue magazinima poput američkog Rolling Stonea i britanskog New Musical Expressa. Istini za volju, nisu se spomenuti sastavi od svoje glazbe obogatili, nekima je to tek hobi, premda možda i jedini pravi rock & roll današnjice.
Nadahnuti kompilacijama sa snimkama zaboravljenih američkih garage-rock sastava iz 60-ih, poput 'Back From The Grave' u izdanju njujorško-hamburške etikete Crypt Records, ali i japanskih sastava iz 60-ih ti su bendovi iz 'Zemlje izlazećeg sunca' koncem 80-ih začeli "američkiju od američke", jednu od najživopisnijih i najluđih te audio-vizualno najmaštovitijih glazbenih scena u povijesti rocka koja je potom nadahnula američke, europske pa i hrvatske garage-rock bendove poput Erotic Biljana & His Hereticsa, B & The Bopsa i drugih.