FILMSKA KRITIKA

JURICA PAVIČIĆ POGLEDAO JE 'IZGUBLJENI GRAD Z', I NIJE BAŠ ODUŠEVLJEN Klasični biografski film s retro štihom

U trenutku kad je prvi put pohodio Amazoniju, Percival Fawcett (1867-1925) bio je iskusni britanski imperijalni oficir koji je u hijerarhiji sporo napredovao zbog podrijetla. Na pragu četrdesete godine života, Fawcett je dobio ponudu da ode u amazonsku džunglu i kao kartograf pomogne u graničnoj arbitraži između Brazila i Bolivije. Tamo je 1907. od lokalaca čuo da dublje u džunglama Mato Grossa postoji izgubljeni grad nestale, velebne civilizacije.

Glasina o gradu izgubljenom u džungli pretvorila se u Fawcettovu opsesiju. Od 1906. do smrti, Fawcett će povesti još osam ekspedicija u prašume Mato Grossa da bi našao izgubljeni grad koji je nazvao Z. Svojim opsesivnim naumom Fawcett je uskoro zarazio i najstarijeg sina. Otac i sin zajedno su 1925. pošli na posljednje putovanje u istočni Mato Grosso s kojeg se nisu vratili. Sudbina oca i sina Fawcetta tijekom 20. stoljeća je fascinirala niz istraživača, arheologa i pisaca. Jedan od njih bio je i novinar The New Yorkera David Grann koji je 2007. objavio knjigu “The Lost City of Z” u kojoj je povezao Fawcettov život s novijim arheološkim uvidima (po kojima je - uzgred - “grad Z” ipak bio tek niz kompleksnih domorodačkih fortifikacija od blata i drva). Knjiga je zainteresirala Brada Pitta koji je odlučio producirati biografski film o Fawcettu kroz svoju kućnu firmu Plan B, s nakanom da u filmu glumi glavnu ulogu.

 

Za režisera je predvidio Jamesa Graya, režisera kultne “Male Odese”. Budžet se, međutim, teško sklapao, godine su prolazile, da bi Gray na koncu film snimio pod Pittovom produkcijskom paskom, ali bez glumačkog sudjelovanja. Umjesto Pitta, u ulogu je Fawcetta uskočio britanski glumac Charlie Hunnam. Gray - koji je napisao i scenarij - u filmu pripovijeda Fawcettov život od prve ekspedicije do nestanka, devet pukovnikovih putovanja je sažeo na tri, te jaki naglasak stavio na Fawcettov klasni i socijalni kontekst. Za Graya, Fawcett je društveni otpadnik, sin osramoćenog oca koji ratuje s britanskim establišmentom i kroz istraživački podvig želi povratiti klasno poštovanje.

Režiser Gray jedno je od velikih, ne sasvim ispunjenih obećanja američkog filma. Karijeru je počeo 90-ih s dva maestralna filma - “Malom Odesom” i “Yards” - koji su ga pretvorili u kultnog filmaša zlatnog doba “indiesa”. Grayovi kasniji filmovi, međutim, bili su ili prosječni ili čak loši. Iako “The Lost City of Z” ne može ni u istu rečenicu s dva klasika s kojima je Gray počeo, riječ je svejedno o režiserovom najsuvislijem filmu u ovom stoljeću.

Kao redatelj, Gray je tvrdokorni klasičar, a to važi i za ovaj film. Za eru kad holivudskom poetikom dominira postmoderni manirizam, “The Lost City of Z” je neobično konzervativni, klasični biografski film, temeljen na realističkoj ambijentaciji, psihološkoj motivaciji i dramaturgiji starinske epopeje. To je film za koji imate dojam da je jednako mogao nastati i u eri Davida Leana. “Izgubljeni grad Z” ima problema. Glavni glumac Hunnam nema karizmu Brada Pitta. U nekim ga scenama suputnik Robert Pattinson “pojede”, pa požalite što zvjezdica “Sumraka” nije dobila glavnu ulogu. Filmu općenito fali žižak prepoznatljivosti, pa tijekom gledanja ponekad pomislite što bi od tog materijala napravili - recimo - Herzog ili Coppola. Unatoč tome, “Izgubljeni grad Z” ima neku “retro” aromu i nenametljivost koja je danas rijetka i dobrodošla iznimka.

Tagovi

ELIPSO

Izdvajamo