Dramski teren po kojem se kreće pobjednik ovogodišnjeg festivala u Motovunu je jako dobro poznat. Krhki ali pametni momak Jesús zna sve o frizurama i popravlja vlasulje transvestitima koji nastupaju u noćnom klubu te vrste u Havani. Nije mu to dovoljno nego bi i sam nastupio na sceni, ali ga upozoravaju da to nije samo tako: moraš se unijeti u izvedbu, bez obzira što pjevaš na matricu, osvojiti – uglavnom mušku – publiku, pa možda zaradiš i poneku napojnicu.
Svijet transvestita već smo vidjeli u bezbroj filmova, a osobito ga je zanimljivo prezentirao Pedro Almodovar u nizu filmova, s puno melodramskog naboja kakav je i primjeren njegovim likovima, obožavateljima kiča i svakojakih egzaltacija. Izvjesna je novina “Vive” što se sve to odigrava na Kubi, nekoć vrlo konzervativnoj komunističkoj utvrdi iz koje je pobjegao slavni direktor fotografije Nestor Almendros i 1984. snimio dokumentarac “Loše ponašanje” svjedočeći o progonu homoseksualaca i svakojakih drugih “pervertita“ u toj zemlji. Otad se na Kubi štošta promijenilo, pa je 1994. veteran Tomás Guttiérrez Alea snimio uz državnu potporu film “Jagode i čokolada” u kojem se rafinirani gay student zaljubljuje u znatno grubljeg mladog komunista.
“Viva” se, međutim, ne bavi isključivo svjetlima pozornice u klubovima za posebne ukuse, naime, nakon što je stekao potrebnu sigurnost u svojim nastupima, protagonist se malo i previše približi jednom od gostiju, što ne završi dobro. Mladić i ne zna da je tip s kojim je koketirao njegov vlastiti otac Angel, nekadašnja boksačka zvijezda, taj je napustio obitelj kad su junaku bile samo tri godine, a sada se vratio jer ne zna kamo bi. Film odjednom mijenja dramsku brzinu i to sada postaje priča o odnosu oca i sina: prvi je naravno bijesan što je drugi tako feminiziran, ali i to nije zapravo prava tema, jer dva muškarca malo pomalo nalaze zajednički jezik. Drugo im i ne preostaje, junaku zbilja nedostaje otac, koji je pritom potpuno švorc i postaje mu besmisleno priječiti sinu da se preoblači u ženu i pritom dobro zarađuje.
Nesumnjivo, sve su to jako dobro poznati motivi, no vrlina je filma što se usprkos tome doima iznimno svježe, Havana nije slikana pogledom turista (iako nitko od ključnih članova ekipe nije Kubanac, jedino je izvršni producent Benicio Del Toro Portorikanac), mladi Héctor Medina izvrstan je kao transvestit Jesús, dok je svojevrstan štos da njegova macho oca Angela igra Jorge Perrugoria, tumač gay lika u “Jagodama i čokoladi”.
Zašto je film režirao Irac Paddy Breathnach? On tvrdi da je to zato što je 1996. posjetio Kubu i bio fasciniran njezinom transvestitskom scenom za koju nije ni znao da postoji. Može biti, ali ovako ostaje dojam da sami Kubanci nisu u stanju snimiti takav film pa je potreban politički korektan umjetnik iz Zapadne Europe koji će im pokazati pravi put, dakako, uz pomoć bezbroj fondova Europske zajednice. Nije to osobit problem, ali da je tu priču napravio autentični Kubanac možda bi film bio strasniji i manje predvidljiv.