Woody Allen bio je oduševljen suradnjom s Amazon Videom, filmskim i televizijskim odvojkom moćnog online trgovačkog lanca Amazon Jeffa Bezosa: “Uopće nisu tražili scenarij, kupujemo te, vjerujemo ti, kao neki umjetnički sponzori, kao Medici”.
Početkom prošle godine Allen je pristao za njih napraviti svoju prvu televizijsku seriju, mislio je da će to biti lako, šest nastavaka od pola sata, čas posla, no baš nije bilo tako. “Ispalo je puno kompliciranije nego što sam mislio, stalo nešto započinješ i završavaš, a problem je bio i to što ja uopće ne gledam televiziju. U jednom trenutku sam bio uvjeren da je sve to skupa katastrofalna greška.” Kako su glumci poslije otkrili, Allen je imao svoje trikove kako da se izvuče iz zadatka o kojem nije puno znao, režirao je seriju kao trosatni cjelovečernji film (zapravo kraći, jer nijedna epizoda nije duža od 24 minute), a zatim bi ga razrezao u šest cjelina.
Prva scena u brijačnici Serija “Kriza u šest scena” postavljena je prošlog petka na Amazon Videu, svim njihovim pretplatnicima dostupna je na “streaming”, no komentari nisu osobito pohvalni. “Gotovo negledljivo”, zapomagao je kritičar portala The Playlist, a u The Salt Lake Tribuneu su upozoravali: “Strašno, ne trošite vrijeme na to”. Bilo je istina i pohvalnih ocjena (Collider, San Francisco Chronicle, USA Today, Los Angeles Times), pa i ocjene korisnika www.imdb.com znale su se kretati oko “četvorke”, što i nije tako loše. Ipak, serija po svoj prilici neće dočekati drugu sezonu, a zašto i bi, kad su Allenu u Amazon Videu za nastavak suradnje obećali dugi film, disciplinu u kojoj se ipak puno bolje snalazi.
Prednost je gledati seriju u ozračju negativnih recenzija jer se tada neminovno nameće zaključak: “Kritičari pretjeruju, ovo je povremeno vrlo zabavno”. Zanimljivo je da nakon izvjesne pauze (filma “Iz Rima s ljubavlju” iz 2012.) Allen opet igra glavnu ulogu u nekom svom proizvodu. Zašto se prestao pojavljivati na ekranu? Valjda zato što je bio na pragu osamdesete (ovog prosinca proslavit će 81. rođendan), a svoju sujetu ironično komentira u prvoj sceni serije, koja se odigrava u brijačnici. U njoj pokazuje frizeru sliku kako bi htio izgledati, a ovaj mu zgranuto odgovara: “Pa to je James Dean?! Nema šanse da tako nešto mogu napraviti”.
Amerika 60-ih
Uvodna montaža smješta nas u razdoblje u kojem se radnja odigrava, na glazbenoj podlozi pjesme “Volunteers” grupe Jefferson Airplane promiču snimke iz vijetnamskog rata i građanskih nemira, to je kraj 60-ih kada su mnogi Amerikanci smatrali da zaslužuju pravedniju državu i da ovu postojeću treba čak i nasilno srušiti. Glavni junak nije tako radikalan, on je Sidney Munsinger, uglavnom neuspješni pisac, čiji je idol J. D. Salinger pa se zato i potpisuje kao S. J. Munsinger. Izlaz iz slijepe ulice u kojoj se našao vidi u pisanju televizijskih serija (nije baš duhovito pljuvati u tanjur svoga mecene, ali Allen ne može bez toga), no i tamošnji producenti jedva imaju strpljenja saslušati njegove ideje. Sidneyjeva supruga Kay (glumi je Elaine May, nekoć kultna redateljica i scenaristica, koja se povukla s filma nakon debakla blockbustera “Ishtar” s Warrenom Beattyjem, Dustinom Hoffmanom i Isabelle Adjani) psihoterapeut je, dosta nekonvencionalan jer savjetuje svojoj pacijentici da kao izlaz iz bračne krize mužu počne naplaćivati seksualne usluge. Njihov sin Alan (John Magaro) je pred brakom i perspektivnom karijerom, ukratko tipični su izdanak srednje klase koja si može priuštiti život u New Yorku.
Nakon razmjerno monotone prve epizode, zbivanja naglo živnu u drugoj, kad u njihov stan upadne mlada Lenny (pjevačka megazvijezda Miley Cyrus), ona je pripadnica Konstitucionalne oslobodilačke armije, upravo je pobjegla iz zatvora i tom prilikom ubijen je jedan stražar. Kay joj svakako želi dati pribježište jer su njoj njezini roditelji svojedobno pomogli, a Sidney je naravno zgrožen, ne samo njezinom ideologijom nego i nemilosrdnim pražnjenjem frižidera.
Allen često potkrada tuđe ideje, ali to nikad ne navede: ovaj put mu je inspiracija “Boudu spašen iz vode” Jeana Renoira, u kojem klošar anarhist (Michel Simon) okreće naglavce dom buržujske obitelji koja mu je pružila smještaj. To isto napravi i Lenny u “Krizi u šest scena”, čitalački klub dobrodušnih bakica koji vodi Kay odjednom je preplavljen knjigama Marxa, Lenjina i Mao Ce-tunga, Alan se u nju zaljubljuje i vježba u pravljenju bombi, dok je Sidney neprestano na udaru kao “prodana duša”. Što drugo može biti tip koji je najbolje zarađivao na reklamama?
Ironične replike
Najduhovitije su replike koje su satira na ideologiju, gloženje između Sidneyja i Lenny pogonski je motor najzabavnijih scena, a ima i dostatan broj ironičnih replika. “Koji je Marx, a koji Lenjin, nikako ne mogu zapamtiti, oba imaju brade”, žali se jedna pripadnica književnog kluba, a druga joj odgovara “Lenjin je onaj s malom bradicom”. Kako je to već čest slučaj, Allenov glavni adut su dijalozi, dok su mu gegovi prilično banalni, poput strke u predvorju u završnoj epizodi, gdje zvonce najavljuje sve otkvačenije goste. Nevolja je što se “Kriza u šest scena” pojavila u razdoblju kad je kralj TV komedije postao Louis C. K. čija je serija “Louie” za Allena nešto nedostižno. Pritom su oba počela kao stand-up komičari, samo što se Louis C. K. ne stidi svojih početaka i samo obogaćuje iskustva stečena tih godina u svojim radovima, dok se drugi nevoljko sjeća kada je morao zabavljati publiku na praznoj pozornici. Sada je u puno komotnijoj poziciji, dio njegovih poklonika bit će zadovoljan ovom serijom, no od umjetnika njegove reputacije očekivalo se ipak puno više.