Većina će za novi film redatelja Branka Schimdta “Ljudožder vegetarijanac” reći da je užasan, a da pri tome ne misle kako je on loš. Ova morbidna priča nastala prema knjizi Ive Balenovića progovara o korupciji u hrvatskom društvu kroz lik beskrupuloznog ginekologa Danka Babića, povezanog sa zagrebačkom mafijom.
Ilegalni pobačaji, liječnički nemar i pogreške, mito i manipulacija... u ovom filmu jednostavno se ne vidi svjetlo na kraju tunela. Glavna uloga u vrlo respektabilnoj glumačkoj podjeli pripala je Reneu Bitorajcu.
- Lik kojeg glumim je odvratan. Najviše me bilo strah kada sam čitao scenarij, jer je bio potpuno morbidan, kako će sve ispasti, no nakon što sam pogledao film, zadovoljan sam.
Zagrijati publiku
Je li vam bilo gadljivo snimati ovaj film? Uostalom otac ste dvoje djece, jeste li mogli isključiti svoj privatni život iz posla?
- Apsolutno. Ništa mi nije bilo tako gadljivo u filmu da to nisam mogao odraditi. Lik kojeg tumačim u filmu, ginekolog Danko Babić, nema nikakve veze sa mnom privatno i utoliko mi je ga je bilo potpuno normalno glumiti.
'Ljudožder vegetarijanac': Ovim je filmom Branko Schmidt postao najuzbudljiviji domaći filmaš
Ima li uloge koju ne biste mogli ili željeli odigrati?
- Još uvijek mi takva nije ponuđena. U “Ljudožderu vegetarijancu” želio sam biti potpuno drugačiji od sebe. Da ne kažem ni jednom “kaj”, da na kraju krajeva imam čak i kosu. Schmidt se tu jako zauzeo za mene, pa je i on inzistirao na kosi, svidjela mu se ta ideja.
Djeca su vas vidjela s kosom, kako su reagirala?
- Larisa je tada bila nešto mlađa, danas bi to lakše shvatila. Nije joj bilo jasno kako malo imam, a malo nemam kosu. Inače je teška ovisnica o kosi, ne može zaspati ako ne dira maminu kosu. I strašno je ogorčena što tata nema kosu.
Zadnja suradnja sa Schimdtom u “Metastazama” vam je donijela Arenu. Što sada očekujete?
- Snimam filmove iz potpuno drugih razloga, ne zbog nagrada, iako ima glumaca koji žive za njih. Iako od svih nagrada koje sam dobio u životu, tu Arenu smatram najvećom pohvalom. Prvenstveno zbog toga što mi je to bila prva glavna uloga na filmu. No najviše od svega bih volio kad bi hrvatska publika opet malo zagrijala stolice u kinima baš zbog ovog filma. To bi mi bila najveća pohvala. Nagrada dođe ili ne dođe, to nije bitno. Najveće zadovoljstvo bilo bi mi da film dobro prođe kod publike.
Ogromna sloboda
S “Metastazama” se pokazalo da ste Balenović, Schmidt i vi dobar tim.
- Istina, scenarist, redatelj, producent Stanko Babić, većina glumaca i tehnika su u oba filma isti. Nogometnim žargonom kaže se da se tim koji pobjeđuje ne mijenja. “Metastaze” su postigle veliki uspjeh u Hrvatskoj, a mislim da je i ovaj film dobar.
Kako je raditi sa Schmidtom?
- Nas dvojica smo se doista našli, kao dva prijatelja pričamo o svemu. Nema onog odnosa redatelja koji je bog i glumca koji je tu opsluživač ili rob. Potpuno smo ravnopravni, obojica slušamo mišljenje onoga drugoga. Schmidt mi je dao ogromnu slobodu, čak me prerijetko reducira, malo sam zabrinut što me toliko pušta. Fantastično surađujemo, nisam se ni jednom posvađao, iako sam temperamentan i ne odstupam lako od svojih stavova.
Kada vas ne doživljavaju kao komičara, onda vam daju uloge negativaca?
- Zapravo me jako rijetko dopadnu filmske uloge, ali s tim nemam nikakvog problema. Ovo me sada ispunilo, baš kao i prije dvije godine “Metastaze”. Zašto ići iz filma u film? Nemam potrebu za tim. Stvarno mi je lijepo, malo kazališta, malo filma, malo televizije. Ne osjećam se zapostavljenim i nisam nikad vidio ulogu i pomislio “joj, kaj me nisu zvali?”
Taman posla
Koji vas novi projekti očekuju?
- Sada se bavim svojom glumačkom školom, Mala akademija ima 80 klinaca. Privodimo sezonu kraju, pa imam dosta posla. Imamo i hit predstavu u Kerempuhu “Spektakluk” koja ide k’o blesava i te me dvije stvari za sada ispunjavaju. O planovima za sada ne bih, imam neke za jesen, a preko ljeta ne znam što će se događati. Sada mi je neki status quo, taman da imam posla, ali ne previše.