OZBILJNO UPOZORENJE

STRANE FILMSKE EKIPE MOGLE BI TRAJNO NAPUSTITI HRVATSKU Ako ne isplati dogovorene poticaje, Ministarstvo kulture izazvat će međunarodni incident!

Zoran Kusalo/EPH

Hrvatska društva producenata i redatelja održala su hitni sastanak zbog uznemirujuće najave

Ovih dana, Dubrovnik je pod opsadnim stanjem zbog osmodnevnog snimanja novog nastavka “Ratova zvijezda”, u kojem će Stradun fingirati galaktički grad.

Snimanje najiščekivanijeg svjetskog filma u ovoj godini samo je jedno od brojnih snimanja stranih filmskih ekipa koje od 2011. do danas sve češće Hrvatsku koriste kao lokaciju. Prošle sezone strane su ekipe u Hrvatskoj imale oko 400 dana snimanja i potrošile 166 milijuna kuna. Procjena je Društva producenata da u ovom trenutku postoje dvije paralelne domaće filmske ekipe koje servisiraju samo strane produkcije na Jadranu. No, repertoar “profitera” stranih produkcija mnogo je širi od samih filmskih radnika. Osim filmskih profesionalaca, od njih profitiraju hotelijeri, ugostitelji, iznajmljivači objekata, pa čak i MUP i MORH koji su samo za najam opreme za film “Jezero” Luca Bessona lani uprihodili 12 milijuna kuna. Posredne efekte teško je i izmjeriti: uostalom, samo u Splitu danas postoje dva specijalizirana gift-shopa “Igara prijestolja”.

Presudnih 20 posto

Strane produkcije hrvatska javnost obično primijeti kad su posrijedi globalni orijaši kao “Game of Thrones” ili “Star Wars”. No, ta priča je mnogo šira. Malo ljudi zna da je lani na Braču snimana najpopularnija švedska dječja TV serija, da su u Splitu snimane njemačka i izraelska hit-serija, ili da je vrlo ozbiljna belgijska režiserka Marion Hansel lani u okolici Zadra snimila film s dvojicom najvažnijih francuskih glumaca art-filmova: Olivierom Gourmetom i Sergi Lopezom.

Sve to možemo, dakako, zahvaliti onim istim pogodnostima od kojih Hrvatska inače nezasluženo živi: pejzažima, klimi, drevnim gradovima, reljefu. Ali, ni kameni gradovi, ni otoci i brzaci ne bi sami doveli ni jednu stranu ekipu u Hrvatsku da ne postoji tajni “začin” koji ih privlači: a to je 20 posto cash rebatea. Ta potpora sastoji se u tome da produkcijska tvrtka skuplja račune za točno određeni popis usluga koje kupuje u Hrvatskoj, popis koji ima tehnički naziv “eligible costs”, a koji uključuje smještaj, transport, kupljeni materijal i honorare filmskih profesionalaca (no - recimo - ne hranu i piće). Nakon pregleda revizora, Republika Hrvatska stranoj ekipi vraća 20 posto od tako potrošenog novca: faktički im vraća dio već uplaćenog PDV-a. Premda može izgledati bizarno da siromašna Hrvatska dotira Lucasa i Spielberga, ta je mjera zapravo uobičajena. Ima je 21 od 28 zemalja EU, uključujući susjedne (i konkurentske) Mađarsku i Italiju, kao i Srbija. Nakon što je uvedena u vrijeme HDZ-ove vlade i ministra kulture Jasena Mesića 2011., ova je mjera pobudila bum stranih produkcija u Hrvatskoj. Od godine uvođenja 2012. do danas izvoz je filmskih usluga narastao sa 24 milijuna (2012) na 166 milijuna (2015). Cash-rebate - međutim - ima i “nezgodnu” stranu. Vi, naime, u proračunu za iduću godinu morate uvrstiti novce za strane ekipe koje su snimale u Hrvatskoj u godini koja je prošla. Taj iznos vodi se u proračunu Ministarstva kulture, a ove bi godine trebao iznositi 21 milijun kuna.

Pravna nesigurnost

U ponedjeljak, hrvatska društva producenata i redatelja održala su hitni sastanak, uzbunjena najavom kako u proračunu za 2016. nije predviđeno niti pola novca koji strane ekipe potražuju po lanjskim utrošenim računima. Tu tvrdnju nije bilo moguće provjeriti, jer je Ministarstvo kulture nije ni opovrgnulo ni potvrdilo. U ponedjeljak je samo priopćeno kako je “izrada Državnog proračuna u tijeku i očekuje se da će proračun biti predložen do kraja tjedna”. Iz Ministarstva poručuju da će “tada biti vidljivo u kojem su iznosu predviđena sredstva za poticanje audiovizualne djelatnosti”.

Nova garnitura u Ministarstvu kulture može ukinuti sadašnji sustav potpora. To bi bilo i razvojno štetno i neinteligentno, no bilo bi legitimno. Ali, ako Ministarstvo kulture ne bi u ovom proračunu ispoštovalo ugovorene obveze cash rebate iz prošle godine, otvorio bi se ambis pravne nesigurnosti s nesagledivim posljedicama. Predsjednik Hrvatske udruge producenata Hrvoje Osvadić procjenjuje da bi kršenje obveze izazvalo ozbiljan međunarodni incident te još jednom poslalo poruku o antiinvesticijskoj klimi i pravnom Divljem zapadu u Hrvatskoj. “Strani bi producenti aktivirali osiguranja, a osiguravatelji više ne bi htjeli osiguravati produkcije u Hrvatskoj. Iz Hrvatske bi se trajno povukle sve strane filmske ekipe. Iduća lateralna žrtva bile bi desetine manjih hrvatskih produkcijskih tvrtki koje su na projektima surađivale kao partner, a koje bi ova uskrata otjerala u bankrot.” Osvadić dodaje kako je riječ o desetinama radnih mjesta.

Rješavano rebalansom

Ovo nije prvi put da se potpore - koje je osmislio i izlobirao HAVC - sapliću o administrativni metež u hrvatskoj vladi. Godine 2012., dok je ministrica bila Andrea Zlatar Violić, zbog nekoordinacije ministarstava kulture i poduzetništva novci za poticaje privlačenju produkcija “zaboravljeni” su u budžetu, pa je Vlada to rješavala rebalansom. Godine 2014. manjak je pokriven intervencijom Ministarstva turizma, koje je - objektivno - i najveći profiter dolazaka stranih produkcija. Velike strane ekipe nerijetko imaju i 150 članova, snimaju po Hrvatskoj tjednima, pa su samo lani strane filmske ekipe imale 55.000 noćenja.

Riječ je - ukratko - o sistemu koji se i dosad nezgrapno uhodavao. Ali, dio filmskih radnika misli da ovaj put nije riječ o javašluku, nego o sabotaži, te podsjećaju na friško podgrijavanje afere oko osam mjeseci starog filma “15 minuta - Masakr u Dvoru” koji je također koprodukcija s Danskom. “Griješe svi oni koji misle da sadašnji ministar želi poništiti 1945.”, izjavio je jedan istaknuti filmski profesionalac off the record. “On želi poništiti 2011. Ova kulturna politika želi sasjeći naše veze s Europskom unijom.”

Koliko je to istina, teško je reći. Kako god, odluka koju ovih dana donosi Ministarstvo kulture imat će dalekosežni utjecaj na brojne hrvatske građane i tvrtke koji danas posredno i neposredno žive od gostujućih filmaša.

Najčitanije