Za Waltera Iuzzolina, Britanca talijanskog podrijetla koji na Channel 4 vodi vrlo popularni program “Walter predstavlja”, dostupan na digitalnoj usluzi All 4, prvi put smo čuli krajem prošle godine kada smo doznali da je zahvaljujući njemu naša serija “Počivali u miru” otkupljena za tamošnje tržište. Bio je to prvi slučaj da se neki hrvatski televizijski proizvod probije u Veliku Britaniju, a sad je ta vijest dobila i nastavak: “Walter predstavlja” od ovog mjeseca kreće i u Americi, a među serijama koje će emitirati u 2017. je i “Počivali u miru”. Hrvati u Americi? E, to je već nešto!
Formirale ga bake
Još jednom, tko je Walter Iuzzolino? Proćelavi 48-godišnji suhonjavi televizijski profesionalac s prepoznatljivim naočalama naglašenih okvira, najčešće odjeven u pulover i kravatu, rođen je u Genovi, otac mu je bio profesor umjetnosti, majka domaćica, međutim presudnu ulogu u njegovu djetinjstvu imale su bake. Ona s očeve strane bila je Njemica, ona s majčine Talijanka i nikako se nisu slagale što gledati na televiziji: prva je obožavala njemačke detektivske serije, a druga srcedrapateljne telenovele (nije propustila niti jednu od 250 epizoda “I bogati plaču”), pa je mali Walter bio razapet između njihovih televizijskih svjetova. Već kao tinejdžer bio je svjestan svog seksualnog opredjeljenja, biti gay u katoličkoj zemlji nije baš bilo ugodno, stalno su te suočavali s osjećajem grijeha, pa je nakon što je diplomirao američku književnost s dečkom Massimom (s njim živi i danas) otišao u London. Prvi ozbiljan posao našao je na Channel 4, nabavljao je dokumentarne programe i očito bio dobar u tom poslu jer su ga postavili za kreativnog direktora kompanije Betty koja je opskrbljivala sadržajima sve važne britanske televizije. Pred njim se vrlo brzo postavila dvojba: ili će postupno napredovati u televizijskoj hijerarhiji, što bi ga s godinama moglo ugnjaviti, ili će raditi nešto što ga uistinu zanima.
Opredijelio se za ovo drugo. Kad je stigao u London, bio je izložen kulturnom šoku, sve televizijske serije bile su na engleskom jeziku, a ako su i stizale iz neke druge zemlje, moralo se ih sinkronizirati. Tek poslije je BBC 4 napravio revoluciju s danskim serijama “Ubojstvo” i “Borgen”, obje je pratilo oko pola milijuna gledatelja kojima nije smetalo što su na izvornim jezicima i imaju podnaslove. Dotad se to trpjelo samo u slučaju europskih art filmova ili brojnih izdanaka “world cinema”, no to je bila elitna umjetnost, a serije su se smatrale zabavom za najšire pučanstvo. Očito to više nije bio slučaj.
Nadalje, Iuzzolino je odrastajući u Italiji stjecao potpuno pogrešnu sliku o američkoj televiziji, tamošnji kanali vrvjeli su serijama velikih nacionalnih frekvencija kao što su CBS, NBC ili ABC (“Spasilačka služba”, “Hitna služba” i tome slično). U Londonu je otkrio američke kablovske mreže, HBO mu se odmah nametnuo kao nedostižni uzor, ali je cijenio i AMC i Showtime: danas su mu favoriti “Momci s Madisona” i “Breaking Bad”, ali listu omiljenih serija neprestano dopunjava. Shvatio je također da je Amerika postavila vrlo visok kreativni prag, no kako se pokazalo, mnoge su svjetske televizije odgovorile na taj izazov i napravile proizvode koji baš nisu zaostajali za američkima. U to ga je uvjerio posjet nekolicini međunarodnih televizijskih festivala na kojima se nagledao serija za koje britanski kupci uopće nisu bili zainteresirani.
Kao da traži tartufe
Dao je otkaz na svom radnom mjestu, bio je to dosta velik rizik jer nije imao bogznakakvu ušteđevinu, no tješio se mišlju da se uvijek može vratiti u Italiju i tamo živjeti od branja maslina, te krenuo u novi pothvat. Nabavio je imenik svih svjetskih televizijskih kompanija, malih i velikih, i uputio im zahtjev za screenere. Radio je krajnje disciplinirano, u prosjeku 11 sati dnevno, i pogledao u dvije godine 3500 programa. Zbog intenzivnog naprezanja povećala mu se dioptrija, međutim zbog toga nije žalio: neke od najzanimljivijih serija stizale su iz zemalja za koje niste ni znali da imaju jaku televizijsku produkciju. Pri odabiru je imao tri ključna kriterija, serija je morala biti hit na matičnom tržištu, izvrsno napravljena i po mogućnosti nagrađivana. Po Iuzzolinu, čitav proces sličio je traženju tartufa, međutim ispalo je da je napunio košaricu prvorazrednim “gljivama”.
Htio je napraviti pandan HBO-u, no sastavljen od sjajnih stranih serija koje nisu na engleskom jeziku, geslo mu je bilo “Ako svi to žele, ne znači da je to i meni dobro”, najvažniji mu je bio faktor iznenađenja, da se gledatelj začudi kako i gdje je dobavljač uspio pronaći nešto tako nekonvencionalno i uzbudljivo.
S dvoje kolega bogatog televizijskog iskustva napravio je kompaniju Global Series Network, koja će isporučivati gotov proizvod na Channel 4. Odmah su se dogovorili da će to biti internetski video na zahtjev, tzv. streaming, sve epizode pojedine serije odmah će biti dostupne, a posebna pažnja usmjerena je na podnaslove, koji su morali biti besprijekorni, za razliku od onih šlampavih, tako čestih na drugim televizijama. Iuzzolino je sam nadgledao taj proces, a brinuo se i za promotivni dio.
Nisu mu se sviđale kompanije poput Netflixa koje samo bace novi naslov pred svoje pretplatnike i posebno se potrude samo oko onih najskupljih i najprestižnijih. Svaka njegova serija morala je imati atraktivan trailer i fotografije, a poseban začin stigao je tek kasnije. Naime, Iuzzolino je htio da se program zove “World Drama”, no kolege su ga uvjerile da je to suhoparno i da je u predstavljanju svake serije nužan osoban pristup, koji je mogao ponuditi jedino on.
Iuzzolino sebe nije smatrao dobrim showmanom, bio je i prilično introvertan i klonio se kamera, no kad su snimili nekoliko najava, vidjeli su da to odlično funkcionira. Pogledajte na internetu neki od njegovih “foršpana” za serije koje je odabrao, u samo minutu-dvije uspije vas tako navući da ste uvjereni kako spomenuti program morate pogledati.
Njemački hit
Tako je rođen “Walter predstavlja” i Walter Iuzzolino postao je zaštitni znak, zapravo brand kvalitetne i zanimljive strane serije s podnaslovima. Program je postao dostupan na All 4 Channela 4 od siječnja prošle godine i odmah skrenuo pažnju nesvakodnevnom ponudom: danska vampirska serija “Bez srca” odmah je postala hit, kao i “Zatočene”, španjolski odgovor na Netflixovu seriju “Narančasta je nova crna”, a nešto kasnije stigli su nizozemski “Swingeri” u kojima dva bračna para zamijene partnere i uvale se u nevolje. Ipak, najviše se gledalo špijunsku seriju “Njemačka 63.”, čiji je junak mladi i zgodni agent istočnonjemačke obavještajne službe, izložen svakojakim iskušenjima u Zapadnoj Njemačkoj: ta je serija po gledanosti tukla i kultno dansko “Ubojstvo” i postala najveći strani hit na britanskim televizijama.
U prosjeku je usluge programa “Walter predstavlja” potražilo nešto manje od dva milijuna gledatelja, čime je Channel 4 bio iznimno zadovoljan. Nijedna epizoda nije prekidana reklamama, a kako za taj kanal ne treba pretplata, dostupnost je krajnje jednostavna.
Jaka konkurencija
“Walter predstavlja SAD” prvi je važan iskorak Channela 4 na međunarodno tržište. Global Series Network znao je da sada igra po potpuno novim pravilima. Ponajprije, američko tržište ipak nešto malo zna o stranim serijama, lani je lansiran BritBox na kojem se može pogledati ono najbolje s BBC-ja i ITV-a, dvije najjače britanske televizije, a ni serije s podnaslovima nisu zagonetka, nude ih gotovo sve “streaming usluge”, tako da će GSN i Channel 4 imati jaku konkurenciju. Ipak, uvjereni su u svoje adute, personaliziran pristup urednika i voditelja i uistinu zanimljiv odabir.
Ovaj put su se morali odlučiti na mjesečnu pretplatu od 6,99 dolara, što je nešto niže nego što traži većina njihovih konkurenata, no kako su ustanovili, Amerikanac koji se navečer želi zabaviti uz televizor plaća nekoliko pretplata, nužno mu je dobiti najbolje od najboljeg. Svi dosadašnji hitovi programa “Walter predstavlja” neće biti dostupni za američko tržište, tako je “Njemačka 63.” napravljena u koprodukciji sa Sundance Channelom, koji ju je već emitirao, a bit će još takvih pomjeranja.
Napravljena su dva promotivna spota po 40 sekundi, u jednom se reklamiraju same serije, a u drugom Walter Iuzzolino, posvuda ih ima na internetu i odlično su napravljeni.
Kao glavni aduti spominju se francuska serija “Spin”, njihova inačica “Kuće od karata”, protagonisti su dva “spin doktora”, politički veteran i njegov proteže, koji se nađu na suprotnim stranama nakon što predsjednika likvidira u atentatu bombaš samoubojica, norveška “Valkyrien” u kojoj liječnik pristaje raditi u ilegalnoj bolnici za kriminalce kako bi spasio teško oboljelu suprugu, zatim nizozemska “Crna udovica” u kojoj supruga zloglasnog mafijaša preuzima nakon njegove smrti zločinački imperij, a tu je i još jedan proizvod iz te zemlje, “Let HS13”, spoj “Izgubljenih” i “Domovine”, u kojem - kako to Iuzzolino eksplicira - ništa nije onako kako izgleda. “Počivali u miru” su svakako na tom popisu, u promotivnom katalogu nabraja se da će američki gledatelji moći već u prvoj godini korištenja te usluge vidjeti 34 serije iz 12 zemalja, a to su, među ostalima, Belgija, Hrvatska, Češka, Francuska, Njemačka, Mađarska, Nizozemska, Norveška i Španjolska. Poslije će se svakog mjeseca dodavati dvije nove serije. Dobra je vijest također da će HRT na svemu tome ponešto i zaraditi, jer “Walter predstavlja” posebno plaća za svako novo tržište, a nakon Amerike, kada se procijene poslovni rezultati, na redu je još 15 zemalja. Za razliku od Netflixa, koji se u trenu raširio na čitav svijet i manjim zemljama ponudio samo engleske podnaslove, Global Series Network i Channel 4 šire se postupno i vode računa o specifičnosti svakog pojedinog tržišta.
Znali smo da je američka televizija danas na kreativnom vrhuncu, međutim zahvaljujući Walteru Iuzzolinu ustanovili smo da je to slučaj i s televizijama ostalih zemalja.
Kao dobar poznavatelj svjetske književnosti on upozorava da bi britanski i američki klasici Wilkie Collins, Henry James i George Eliot, da su živi, danas posve sigurno radili za televiziju, koja nudi puno veće narativne mogućnosti nego film.
Uostalom, mnoge svoje romane Charles Dickens je objavljivao u nastavcima u književnim magazinima.
Nije kasno ni za HTV
Nije puki slučaj to što se serija “Počivali u miru” našla u ovakvom odabiru, jer je HRT u pravi trenutak shvatio potencijal te vrste na svjetskom tržištu. “Crno bijeli svijet” vrlo dobro prolazi u regiji, jer bivše jugoslavenske republike veže zajednička kulturna i politička prošlost, no drugdje u Europi vjerojatno nema osobite šanse, nitko ne razumije što se tu zbivalo početkom osamdesetih. Nasuprot tome, “Počivali u miru”, “Patrola na cesti” i “Novine” imaju jak međunarodni potencijal zahvaljujući univerzalnim, napetim fabulama, to bi ne samo trebalo iskoristiti nego i požuriti s produkcijom sličnih serija.
Drugo, nekoć je serijski program HRT-a bio preteča onoga što danas radi Walter Iuzzolino, no to je u međuvremenu potpuno izostalo: imaju treći kanal koji je kao stvoren za okušavanje u inovacijama, ali to uopće ne koriste, nego igraju na sigurno i sve više gube gledatelje u korist kablovskih televizija. Nije još sve izgubljeno, ali pitanje je da li je na HRT-u itko toga svjestan.