Prvi cjelovečernji igrani film Ivone Juke “Ti mene nosiš” unosi važnu novinu u suvremenu hrvatsku kinematografiju - ambiciozno, ekstenzivno pripovijedanje.
Dosad su nam filmovi bili dugi jer su iz njih pravljene TV serije (“Duga mračna noć” Antuna Vrdoljaka), no u pravilu oni traju između 80 i 105 minuta, što se smatra normalnim u sredini u kojoj su budžeti skromni, a rokovi snimanja nastoje se svesti na minimum. Juka - koju znamo po odličnom “zatvorskom” dokumentarcu “Što sa sobom preko dana” i hrvatskom prilogu u regionalnom “ženskom” omnibusu “Neke druge priče” - nije se na to obazirala, skuckala je sredstva sa svih strana (dobila je i potporu Eurimagesa) i napravila film od 155 minuta.
Čupko u filmu
Možda je moglo kraće, ali ne puno, jer je ona krenula putem koji su početkom milenija utrli ovogodišnji oskarovac Alejandro Gonzáles Ińárritu i njegov tadašnji bliski suradnik, scenarist Guillermo Arriaga: prate se sudbine nekoliko likova među kojima naizgled nema osobite povezanosti, izvrću se prostorne i vremenske perspektive, ali se naposljetku sve složi u vrlo suvislu cjelinu.
Tako je i kod Juke. Ona u početku predstavlja svoje tri protagonistice: jedna je tinejdžerica Dora (debitantica Helena Beljan), koja obožava oca Vedrana (također debitant Goran Hajduković, poznat pod nadimkom Čupko, jedan od bivših vođa BBB-a), tetoviranog mačo tipa uvijek u problemima, pa valjda se zbog njega “fura” na Dinamo i Mamića, druga je Ives ( Lana Barić), redateljica na sapunicama, koja je također vezana na oca ( Voja Brajović), no taj je dementan, povremeno je i ne prepoznaje i luta izgubljen ulicama kad god mu se za to ukaže prilika, dok je treća producentica Nataša ( Nataša Dorčić), koja očekuje dijete, i ona ima oca, ali o njemu nešto više doznajemo u završnici, a i njihov odnos možemo svakojako tumačiti.
Prizor iz filma
Iako Nataša i Ives rade zajedno na sapunicama, sve tri junakinje imaju svoje priče i isprva je teško razabrati što ih uopće veže.
Rad s glumcima
Budući da je set sapunice najčešće poprište filma, bilo bi logičnije da je treća junakinja Dorina majka Lidija (Nataša Janjić), koja tamo radi kao šminkerica, tada bi se sve rutinskije povezalo, no kasnije ustanovite da to ne bi bilo u redu: Dora je fajterica, njezin je moto “Nema izdaje, nema predaje” pokupljen iz filma “300” i legende o kralju Leonidi i njegovim Spartancima prisiljenim da se bore do smrti s nadmoćnim perzijskim snagama u Termopilskom klancu, dok je Lidija preljubnica koja prijeti da će otjerati muža iz kuće ako se ne zaposli. Ives se također bori za svoga oca iako je već na rubu živaca zbog njegovih naglih promjena raspoloženja, a vrlo čvrsta je i Nataša, koja bi napravila sve za sigurnost curice koju očekuje.
Svaka od junakinja dobiva dramski prostor, Juka se bavi malo jednom malo drugom, čak i likovi oko njih - poput Dorina oca Vedrana i majke Lidije - povremeno figuriraju kao samostalni protagonisti, susreću se s drugima koje ne znaju (ali ih mi znamo) kao slučajni prolaznici, neki se dijelovi priča povremeno vraćaju unatrag kako bi se naknadno objasnio kontekst pojedinih situacija, ima tu i paralelnih montaža koje su bez očiglednog povoda utkane u tkivo filma (kao u “Čovjeku koji je pao na zemlju” Nicholasa Roega), ukratko, to je prilično zamršeno, ali zanimljivo tkanje na kakvo baš nismo navikli u hrvatskom filmu. Pritom je velika vrlina što u svemu tome nema pojednostavljivanja, naglašenih poruka ni karikiranja: u pitanju je slojevit autorski prosede koji bi bio još intrigantniji da je izostavljena nekolicina simboličnih scena. Ne bi škodio i ujednačeniji rad s glumcima, no što je - tu je. “Ti mene nosiš” varijanta je čvrstog ženskog filma kakve će vjerojatno Juka režirati i dalje, što je osvježenje za našu kinematografiju.
Strani majstori
Film je zahtjevno režiran, sa scenama koje nekad uključuju i 20-ak likova, izgleda izvrsno (kolorist je skandinavski majstor Norman Nisbet), a ima i prizora koje nikad niste vidjeli. U američkim nezavisnim filmovima nije novina da curice puše joint, no kad to rade naše klinke, i to na Dinamovu stadionu, ipak je to subverzivno. Kao i seks mlađeg muškarca s trudnicom koja je starija od njega, dok je poljubac preko palačinke najoriginalnija dosjetka.
Juka je nagovorila kultnog talijanskog glazbenika Teha Tearda da joj sklada glazbu. S njegovom zvučnom podlogom i Nisbetovim udjelom “Ti mene nosiš” doima se kao strani, a ne lokalni hrvatski proizvod.
Trailer filma