Rumunj Cristian Mungiu tresnuo je u filmski svijet poput meteora kad je 2007. svojim drugim filmom “Četiri mjeseca, tri tjedna i dva dana” neočekivano osvojio Zlatnu palmu u Cannesu te europskog Oscara - nagradu EFA. Fenomen “4/3/2” bila je utoliko neočekivan što je film stigao niotkuda. Te 2007., za rumunjski su novi val znali tek znalci, sam Mungiu prethodno je imao tek jedan osrednji film, a “4/3/2““ nije imao ni francuskog koproducenta.
Kad se fenomen “4/3/2” dogodio, stigli su dakako i osporavatelji. Dio kritičara spočitavao je Mungiuu da je kopirao stil koji su prethodnih godina (dok je on radio konvencionalne filmove) stvorili drugi rumunjski filmaši te da je taj “posuđeni” stil kalkulantski spojio s temom za koju je znao da će zanimati zapadno gledateljstvo: ilegalnim abortusima u Ceauseascuovoj eri. Mungiua se nerijetko držalo kidnaperom rumunjskog novog vala.
Deset godina i dva filma kasnije, čini se da kritičari nisu imali pravo. Nakon “4/3/2” - naime - Mungiu je snimio dva filma koji su pokazali da je on eklektični filmaš kojeg svašta zanima, koji nema očiti rukopis, ali radi dobre filmove. Potvrda tog dojma je i novi Mungiuov film “Bacalaureat” (Matura).
Film “Matura” zbiva se unutar tjedan dana uoči i nakon maturskog ispita u malom gradiću u Transilvaniji. Junak filma je cijenjeni liječnik Romeo (Adrian Titieni) čija kći Eliza (Maria Dragus) upravo pristupa maturi. Otac za Elizu ima isplaniranu budućnost: kao odlikašica, mora rutinski odraditi maturu, a potom će na studij medicine u Britaniju gdje bi joj po očevom mišljenju najbolje bilo i ostati. Ali, Eliza je zaljubljena i rado bi studirala bliže rodnom gradu. Istodobno, sam otac je u dugoj preljubničkoj vezi koja je upravo u krizi. Dan prije mature, Eliza pokraj škole doživi neugodan fizički nasrtaj, u stvar se uključi policija, a prvi od ispita Eliza napiše neočekivano loše. Liječnika počinje hvatati panika.
“Matura” je film koji u mnogo čemu podsjeća na suvremenu pametnu igranu televiziju. Mungiu - kao u TV seriji - prati puno likova, od policajaca preko političara do tinejdžera. Svatko je sa svakim upetljan, a gledatelj stječe dojam da bi nakon dva sata filma bio u stanju nacrtati zemljovid malog, socijalistički planiranog grada. Kroz hrpu likova, Mungiu nas uvodi u nama jako prepoznatljivi svijet južnoeuropskih nepotizama i klijentelizama. Znanac radi uslugu znancu, liječnik duguje policajcu, policajac političaru, a političar liječniku, a izdana potvrda, ocjena na maturi i termin operacije su roba koje društveni akteri razmjenjuju u uzajamnoj dogovornoj igri. Pravila igre nisu izmislili oni, sve su to čestiti ljudi kojima sve to skupa nije ugodno, ali uvijek postoji nužni razlog, a u Romeovom slučaju taj je razlog - dijete. Jer, to je jug, a na jugu je posao roditelja da nacrtaju budućnost svoje djece. Svijet “Mature” - ukratko - svakom će u Hrvatskoj biti strašno prepoznatljiv, jer je to film koji se zbiva u svijetu nevistića.
Ako su pred deset godina Mungiuu prigovarali da je popalio tada pomodni stil “Gospodina Lazarescua”, sada više nije tako. “Matura” je režijski bitno konvencionalniji film - što pogotovo pojačava dojam TV serije. No, ne bih rekao da je to u ovom slučaju mana. “Bacalaureat” je smireni, zreli film jednog pametnog filmaša koji razumije društvo i likove kojima se bavi.