Što je istina, a što laž? Po ruskom dopisniku američkog The Hollywood Reportera i britanskom The Guardianu novi film Emira Kusturice “Na mlječnom putu” nije primljen u Cannes jer je redatelj zakasnio jedan dan s prijavom.
Prilična je to blamaža za filmaša koji je nekoć na tom festivalu radio što je htio, dvaput je osvajao Zlatnu palmu za najbolji film (“Otac na službenom putu”, “Underground”), jednom za režiju (“Dom za vješanje”), u službeni program ugurao je i svoj najslabiji film (“Zavjet”), 2005. bio je predsjednik žirija, a 2011. nadgledao je prestižan prateći program Izvjestan pogled.
Redatelj tvrdi da pridržavanje propisa nije bio problem, traljav s prijavama bio je i ranije pa to nikome nije smetalo, no sada je dugogodišnje poklonstvo ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu očito glavni razlog zašto su ga odbili. “Politika se sve više petlja u Cannes. Očito je netko naredio da moj film ne prime. Rekao bih da ga nisu ni gledali”, izjavio je ruskoj nacionalnoj agenciji Novosti.
Skupi spektakl
Kusturica se našao na mnogim listama nepoželjnih nakon javne podrške ruskim pretenzijama na Ukrajinu, pa su mu tamo zabranili da nastupi sa svojom grupom No Smoking Orchestra. Da ne bi bilo zabune koga zagovara, nedavni pariški koncert No Smoking Orchestra počeo je ruskom himnom.
Suprotno Hollywood Reporteru i Guardianu, redatelj tvrdi da je sve to izmišljotina, na ruskom portalu Sputnjik objasnio je da ga nije nitko iz Novosti nije ni zvao, a niti je prijavljivao film za festival, jer je u vrijeme kanskog deadlinea imao tek kontrolnu projekciju. Je li to točno? Cannes je tu i tamo primao filmove, koji još nisu bili dovršeni, a slučaj bi jedino mogao razjasniti glavni kanski selektor Thierry Frémaux.
Film “Na mliječnom putu” skupi je spektakl, snimao se 50 tjedana tijekom tri godine, angažirano je pet tisuća statista, a uz talijansku zvijezdu Monicu Belucci igrali su Sergej Trifunović, Miki Manojlović, Sloboda Mićalović i Davor Janjić. Glavnu ulogu redatelj je dodijelio sebi, često je glumio u tuđim filmovima, ali u vlastitima se zadovoljavao sićušnim epizodama. Na to se odlučio jer ovo mu je - kako kaže - najosobnije ostvarenje, svojevrsni triptih u čijem je prvom dijelu junak običan mljekar, uznemiren ratnim zbivanjima, u drugom pronalazi ljubav svoga života (Belucci), a u trećem postaje monah i meditira o prolaznosti.
Kusturica je izjavio da je sve što je imao uložio u taj film, no možda i nije tako jer je u Republici Srpskoj, u kojoj se najviše snimalo, imao financijsku podršku državnog vrha. Neke od scena realizirane su u Srbiji i Crnoj Gori.
Premijera u Rusiji
Na prošlom Cannesu distributerska prava otkupila je poznata njemačka kompanija Wild Bunch, koju ovakav razvoj događaja zasigurno nije oduševio. Ukoliko zbilja nije stigao u Cannes, bilo bi logično da redatelj sada prijavi film za Veneciju, gdje je nagrađen za “Sjećaš li se, Dolly Bell” i “Crna mačka, bijeli mačak”, no on je navodno odlučio da svjetska premijera bude u kolovozu na festivalu Most umjetnosti u Rostovu na Donu. Putin će mu na tome zasigurno čestitati, Wild Bunch baš i ne.