U intervjuu iz 2010. godine danom webzineu Pitchfork, Will Butler je rekao kako je jednom prigodom na radiju u Montrealu slušao Top 10 singlova iz 1972. godine i kako se barem devet od njih, uključivši i singlove Arethe Franklin, Johna Lennona i Rolling Stonesa, danas smatra klasicima. “Sigurno za 35 godina neću biti jednako oduševljen s devet od deset singlova s današnjih top-lista, možda i stoga šro sam već staro puhalo”. U tom trenutku Will Butler je imao 28 godina i po današnjim standardima rock pa i pop glazbe sigurno nije bio starac. Winova dijagnoza lako nalazi potvrdu čim se “baci uho” na trenutnu ponudu najprodavanijih pjesama s top-lista singlova.
Kopije Nene i Tiffany
Primjerice, neprikosnovene vladarice pop glazbe s obje strane Atlantika su Katy Perry i Miley Cyrus. Prva je započela karijeru kao pjevačica kršćanskih pjesama, a druga kao zvijezda Disneyeve serije “Hannah Montana” da bi se - kad su postale odrasle - preobrazile u pop-starlete, a u taj niz valja ubrojiti Jessie J, Rihannu i niz drugih pjevačica koje je Annie Lennox precizno svrstala u red “pornografije s glazbenom pratnjom”. Doista, većinu tih pop-starleta, glasovno i glazbeno, nemoguće je razlikovati ako uz zvuk nemate uključenu sliku što klincima nije problem jer oni ionako glazbu uglavnom prate uz sliku putem YouTube i sličnih streaming servisa. Tako je pop-glazba postala samo kulisa na zaslonu mobitela i tableta ili se svela na porciju electronic dance music (EDM) hitova na podijima klubova.
U najboljem slučaju danas o Katy Perry koja se njiše na lijani možemo govoriti kao o starletiziranoj kopiji Nene koja je koketirala s novim valom kao što Katy koketira s dance-popom, a o Miley Cyrus koja se ljulja na željeznoj kugli kao o erotiziranoj kopiji Tiffany, ako se netko uopće sjeća tog pop-curetka iz 80-ih. Niti jedna od njih neće postati “nova Madonna” pa čak ni “nova Britney”, a još manje će biti onih koji će se za koju godinu vraćati recentnim hitovima Katy Perry i Miley Cyrus koja je za pop-glazbu relevantna koliko je za country glazbu bio i ostao nebitan njezin otac, nekoć vrlo popularan “Achy Breaky Heart” Billy Ray Cyrus.
Neukusna usporedba
Istodobno, većina EDM protagonista na onoj je kvalitativnoj razini na kojoj su to u 90-ima bili DJ Marusha i DJ Bobo, a čak ni trenutno njezin najpopularniji akter, “švedsko DJ čudo” Avicii, ne uspijeva se uzdignuti iznad blijede, petparačke kopije onoga što je maestralno na albumu “Play” osmislio i izveo Moby. U tim “dance-pop arenama” lako se etabliraju naizgled tržišno uspješni debitanti, ali unatoč tome diskografska industrija u sve je većoj krizi, vjerojatno i zato što nije imala strpljenja graditi izvođače koji mogu na dugi rok prodavati albume i uspješnije sačuvati taj glazbeni format u izazovima digitalne revolucije. Stoga i nema mjesta čuđenju što, premda Katy i Miley danas stoje na vrhovima top-lista i singlova i albuma, svjedočimo drastičnom padu prodaje albuma, zahvaljujući i načinu percepcije glazbe, odnosno dolasku do iste. Naime, prodaja digitalnih pjesama (koja je već počela padati) i porast streaminga (nažalost nedovoljan) ne uspijevaju nadoknaditi pad zarade od prodaje albuma i sumraku CD-a.
Pop-starlete, EDM DJ-evi i “turbo-folk hip hop”, pa i naša estrada, danas nepobitno jesu najkurentniji proizvodi pop-glazbe, ali unatoč okupaciji vrhova top-lista oni kvalitativno uglavnom spadaju na dno kace segmentirane glazbene ponude čiji se najzanimljiviji odjeljci nalaze izvan kategorije najprodavanijih pjesama. Pri tome, DJ-eve poput Guette, Tiesta i Aviciija, unatoč masovnosti njihove publike, uspoređivati s dosezima Beatlesa, Stonesa i Dylana - baš je to zaslijepljen i zaglušen potrošnim dance hitovima s recentnih lista “najskidanijih” singlova nedavno u Globusu učinio “dedicated follower of fashion” Darko Hudelist - doista nije ukusno, a ni smisleno baš kao što vodu ne drže ni usporedbe Katy, Miley, Jessie i ostalih pop-starleta s prvoklasnim pop-pjevačicama iz 60-ih, 70-ih pa čak i 80-ih godina.
Povratak Adele
Ostaje nam čuti kakav će album idućeg tjedna objaviti Lady Gaga (jedina koja ima pravo na usporedbu s Madonnom) i nadati se skorom povratku Adele (koja zaslužuje usporedbu s velikim pop-pjevačicama iz prošlosti), konstatirati da Lana Del Rey umjesto pornografije nudi stiliziranu pop-erotiku te pohvaliti ukusan doseg u electro-pop glazbi vrlo mlade novozelandske pjevačice Lorde koja trenutno ima najprodavaniju pjesmu na svijetu, “Royals”.
Pop-glazba, dakle, ipak može zadovoljiti kriterije i popularnosti i kvalitete, ali danas je to izuzetak, a ne pravilo pa je stari cinik David Thomas, lider benda Pere Ubu, ipak u pravu kad kaže kako “niti jedan period u pop glazbi 20. i 21. stoljeća nije bio tako glup kao posljednjih 20 godina”.