Nedavno preminuli maestro Pero Gotovac ostavio je za sobom ove mikroportrete glazbenika u stihu - s podnaslovom “skladatelji i tekstopisci estrade osebujnoga autorskog rukopisa”. Opisao ih je još kao krokije - njih 71 + 1, a na kojima je radio i proteklog ljeta.
Svaka je pjesma, najvećim dijelom, sastavljena od dva rimovana katrena, a posvećena je pojedinoj značajnoj osobnosti domaće šlageristike i pop-kulture uopće. Prevladavaju glazbenici, pa su Mario Kinel i Zvonimir Golob izuzeci koji potvrđuju pravilo.
Naime, povodom 50. godišnjice Zagrebačke škole šansone, Gotovac je umjesto spomenarskog teksta zapisivao pjesme. Osmišljene su kao panorama koja prati popularne stvaraoce od Paljetka, preko braće Kalogjera, do mlađih: Dujmića, Huljića, Đ. Jusića, Ninčevića, Novkovića, Runjića, Tutića i drugih. Maestro i samim izborom vrednuje, sa simpatijama, doprinos pop-glazbe kulturi.
Zbirku šaljivih stihova otvara “Alan” (Bjelinski): “Kovrčava kosa, smoking - dirigentsku ‘šaru’ ima”. Na dnu stranice obvezna bilješka sa žaokom: “Katkad mladenački neodgovoran, no nikad površan.” U stvari, maestro Gotovac ispisuje svoj estradni panteon. U njemu su skladatelji i svirači na prvom mjestu.
S mnogima od opjevanih Gotovac je surađivao, bilo kao kompozitor, bilo kao vodeći diskografski urednik - jednu je pjesmu posvetio nasljedniku “Siniši” (Škarici). Duhovit i dobrodušan, s ponekom žaokom, ostavio je medaljone koji zanimaju sve ljubitelje muzike.