Adele, najpopularnija i najtiražnija pjevačica današnjice, klasična pop-zvijezda na kakve smo već gotovo zaboravili, prva tri albuma (“19”, “21” i “25”) prodala je u više od 57 milijuna primjeraka.
Naizgled samo budala, nakon što je istekao ugovor između Adele i neovisne diskografske kuće XL koja je u svijet lansirala i The Prodigy i The White Stripes, ne bi za ugovor s Adele ponudila vrtoglavih 90 milijuna funti, zapravo najviše u povijesti. Ipak, trendovi su takvi da je legitimno postaviti pitanje hoće li Adele, unatoč fantastičnim uspjesima, ubuduće prodati dovoljno CD i LP ploča kako bi Sony vratio investiciju.
Slični primjeri
Kapat će neka pinka i kroz ugovore sa streaming servisima, korištenje pjesama u filmovima, serijama i reklamama, no hoće li to biti dovoljno, zapitali su se mnogi insajderi iz diskografskih krugova. Usto, dobro je poznato da Adele nije sklona turnejama premda će recentna uprihoditi oko 100 milijuna funti. Ljudi vole slušati i kupovati njezine albume, išli bi i više na njezine koncerte (kad bi ih bilo), ali za merchandise (majice, kape, suveniri svih vrsta...) nije toliko podatna i zanimljiva kao Lady Gaga, Madonna ili Beyonce.
Pitanje je i je li Sony s Adele potpisao takozvani 360 Deal koji uključuje dio prihoda od turneja i merchandisea ili samo klasičan diskografski ugovor na tri do pet albuma, kao što se spekulira u javnosti. Nije, također, nevažno hoće li Sony imati pravo na dio publishinga, odnosno prihoda od emitiranja Adelinih pjesama u medijima i lokalima. Deal koji je na početku izgledao bajno ili barem logično, a koji će trenutačno bogatstvo Adele preko noći udvostručiti, zbog nekih od iznesenih razloga već je našao osporavatelje. Praksa će pokazati tko je bio u pravu; optimisti iz Sonyja/Columbije ili insajderi koji pušu na hladno, podsjećajući na neke od najtežih ugovora u povijesti diskografije, na primjer onaj s Robbiejem Williamsom iz 2002. godine, u vrijednosti 80 milijuna funti, koji je u konačnici bio jedan od razloga bankrota i prodaje britanske diskografske perjanice EMI. Isti taj EMI godinu prije dao je i nešto više od 50 milijuna funti Mariah Carey za novi deal nakon odlaska iz Sonyja. Na kraju je EMI dao 14 milijuna funti menadžmentu Mariah Carey samo da je se riješi i ne ispuni taj ugovor do kraja.
Jednako tako ni Arista nije imala nikakve šanse vratiti čak ni djelić od nebuloznih 70 milijuna funti, koliko je čelništvo te diskografske kompanije početkom milenija dalo posrnuloj Whitney Houston za multi-album deal. Jednostavno, “špica” karijere spomenutih već je bila prošla, a iako su svi navedeni ugovori nastali u “zlatno doba” suvremene diskografske industrije - kad su skupi CD albumi rušili sve povijesne rekorde u prodaji, pa i one The Beatlesa, Led Zeppelina i Pink Floyda - navedene investicije ipak su propale. Ti su primjeri razlog su skepse onih insajdera koji smatraju da je vrhunac “groznice” zvane Adele prošao s albumom “21” i da će Sony iz buduće prodaje sljedeća tri do pet albuma teško vratiti uloženo.
Prihod od streaminga
Očito, Adeline visoke naklade i globalni porast prihoda od streaminga bili su aduti na koje su u Sonyju računali Hoće li ti aduti biti dovoljni, ako u rukavu nemaju i onaj koji nosi dio prihoda od koncerata, pokazat će jedini objektivni sudac - vrijeme. Ipak, već sad je izvjesno da Adelin ugovor, uzlet prihoda od streaminga iznad prihoda od prodaje nosača zvuka i megakoncerti, poput Desert Tripa pored Indija u Kaliforniji na kojem će na jesen prvi put u povijesti zajedno nastupiti Paul McCartney, The Rolling Stones, Bob Dylan, The Who, Roger Waters i Neil Young (za tri sata rasprodan cijeli kontingent ulaznica u vrijednosti od 150 milijuna dolara!) označavaju novu etapu globalnoga glazbenog biznisa.