Ljeto. Pasje vrućine i još nesnosnije sparine. Otrovno sunce i požari. Dosadne muhe, komarci i ose. Grozni turbo-latino drek tipa “Despacito” i hitovi Mladena Grdovića. Gubljenje vremena na plaži i dobivanje opeklina u rangu pregorenih ćevapa po abnormalnoj cijeni, ne daj Bože melanoma. I sve to da se “vrši” godišnji odmor na užarenoj obali Jadrana kamo su stari Habsburgovci – pametno – odlazili zimi, a ljeta – još mudrije – provodili u Alpama ili Gorskom kotaru, barem.
Jasno vam je, ljeto je godišnje doba koje toliko mrzim da bih ga – da mogu – zabranio dekretom, a sunce ugasio do razine da nam nikada ne bude svjetlije od sumraka i toplije od desetak Celzijevih stupnjeva. Očekivati od takvog čovjeka da se promijeni i da zavoli ljeto ili da vam preporuči tipične “ljetne albume” iluzorno je koliko i očekivati da Djed Mraz darove djeci nosi za Velu Gospu. Dakle, ovo definitivno neće biti izbor albuma za uobičajenu ljetnu zabavu jer ljeto najradije provodim zabarikadiran uz klimu iza spuštenih roleta, umjesto po sikama i šoderu na “ugodnih” 36 u hladu, ako ga se na sprženom Jadranu uspijete dočepati.
Šalu na stranu, prednost ljeta je što imate malo više vremena nego inače pa ga barem djelomice provedite uz hvalevrijedne albume koji su vam tijekom prve polovine godine možda promakli. Dobar dio njih iz ovog izbora ionako je kao stvoren za putovanje cestama, tračnicama i morem, ali i za razmišljanje o svijetu koji prema Fukuyami – taj stvarno zna faliti cili balun – nikad nije bio bolji. Tu su i tri, onako, baš “ljetne” kompilacije, ali iz doista bolje prošlosti svijeta i prema isključivo mom osobnom ukusu u popularnoj glazbi. Ma gdje bili, neka vam ovaj odabir od 21 albuma za 21 dan godišnjeg odmora, ako i toliko dobijete u hrvatskom kapitalizmu, olakša užas zvani ljeto.
INOZEMNI (kronološki)
THE xx
I See You
Young Turks
žanr: indie-electro
Premda je najavni singl “On Hold” sugerirao da The xx kreću u pravcu nemuštog stapanja indie-rocka i elektronske plesne glazbe u stilu posljednjih radova Coldplaya, “I See You” kao jaka cjelina ukazuje da elektronska plesna glazba može biti inteligentna, ukusna, uzbudljiva i emocionalna, pa čak i melankolična i tugaljiva. Osnovna nit novog izdanja trija The xx navodi da su na plesnom podiju i danas, kao nekoć, ipak moguće osobne drame, strahovi i razočaranja, a ne samo kratka, jeftina i prolazna euforija. Darkerski disco, reklo bi se.
TINARIWEN
Elwan
Wedge
žanr: desert-blues
Ako vas ovo ne rashladi, ništa neće. Koliko god ispočetka oduševili inovativnošću stapanja jedne jako nam poznate i jedne nam relativno nepoznate glazbene tradicije, toliko je i “Elwan” s hipnotičnim ritmovima, vrtlozima psihodeliziranih i bluziranih gitara te mantričnim tuareškim napjevima nešto novo samo za one koji prije nisu čuli “saharske Stonese”. Za sve druge, “Elwan” je potvrda da je Tinariwen zapadno-afrički blues-rock bend koji se od albuma mijenja koliko su se mijenjali Stonesi, ZZ Top, Led Zeppelin, AC/DC, Ramones, Motorhead. Sve su to klasici koji su poput Tinariwena rano u karijeri nabasali na izvor mudrosti, a to bi bilo glupo mijenjati.
VALERIE JUNE
The Order Of Time
Concord
žanr: folk-blues
Glas u rangu Eryke Badu i pokojne Amy Winehouse, pjesme kakvih se ne bi posramili ni Van Morrison ni Lucinda Williams, dreadlocksi gušći i jači nego u Boba Marleyja, s gitarom u rukama podsjeća i na Tracy Chapman i Rokiju Traore. Njezin četvrti album “The Order Of Time” realiziran je i uz vokalnu pomoć oca joj Emersona i braće Patricka i Jasona Hocketta na kojem se apalačijanski folk krasno otvara prema voluminoznosti soula, dubini bluesa, uznositosti gospela, širini americane, rustikalnosti bluegrassa, toplini countryja, slatkoći popa i ritmovima afro-beata.
HURRAY FOR THE RIFF RAFF
The Navigator
ATO
žanr: indie-pop
Vi biste putovali? Hajde, probajte ovako! Sa sedamnaest godina Alynda Segarra otišla je iz Bronxa “švercati” se teretnim vlakovima poput nekadašnjih lutalica pa se skrasila u New Orleansu, da bi se nedavno vratila u New York i uz pomoć engleskog producenta Paula Butlera kreirala šesti i najzanimljiviji album karijere. Priča o imaginarnoj imigrantici Naviti, folk-punk djevojci portorikanskog porijekla u imaginarnom američkom gradu, ispričana u stilu Patti Smith ili Lucinde Williams, pa i Springsteena, krasan je primjer storytellinga s poučnom socio-političkom potkom.
BOB DYLAN
Triplicate
Columbia/Menart
žanr: easy listening
Ako su vam promakla ranija dva Dylanova djelca s pjesmama iz Sinatrina portfelja, ovo ljeto provedite uz slične šlagere s trećeg takovog albuma. Prilično je hrabro da se itko s glasom nalik klokotanju vodokotlića punog šodera upusti u repertoar “Velike američke pjesmarice”, čak i nakon Willieja Nelsona i Roda Stewarta. Neprocjenjivo ga je slušati kako pod stare dane pjeva “The Best Is Yet To Come” jer to se zove životni optimizam, čak i ako nedaleko od nje stoji depresivna “September Of My Years”, a to su samo dvije krasne posvete “Tin Pan Alleyju” čiju je prevlast dokinuo usponom ranih 60-ih.
FATHER JOHN MISTY
Pure Comedy
Bella Union
žanr: pop
Jedni kažu da je Misty šaljivdžija, drugi ga smatraju cinikom, treći sarkastičnim, no malo je kritičara koji se ne bi složili da je inteligentan, pismen i oboružan sve jačim, za klavirom skladanim melodijama s kojima uz relativno mekan glas u stilu Eltona Johna dopire do sve šire publike. Sudeći po sklonosti da ironiju uranja u pop melodije, blizak je i Randyju Newmanu i Leonardu Cohenu. Usto, “Pure Comedy” se doima poput klasičnog dvostrukog albuma o (pomanjkanju) humanosti u modernim vremenima i kovitlacu digitalne revolucije koji bi mogao biti zanimljiv i poklonicima Johna Granta.
RYAN ADAMS
Prisoner
Blue Note/Universal Croatia
žanr: rock
Ljeto nije samo doba zaljubljivanja nego i raskida ljubavnih veza. Doduše, tako vam može biti i ako ostanete u vezi s kojom niste zadovoljni, a i tome valja razmišljati kad ste zarobljeni na godišnjem odmoru. Kako god okrenuli, život se češće nego rjeđe svede na trpljenje uz opijate i albume poput “Prisonera”, srodnog njegovom antologijskom debiju “Heartbreaker”. Razlika je što Ryana, kojeg smo nedavno ugostili u Zagrebu, “pere” kriza srednjih godina umjesto adrenalinske groznice kasnih dvadesetih i što nove pjesme donosi trijezan, iz Los Angelesa umjesto iz New Yorka, a u okviru efektno moderniziranog 80’s soft rocka.
MARK LANEGAN BAND
Gargoyle
Heavenly Recordings
žanr: gothic-rock
Ako Nick Cave nije imao blizanca, istim može smatrati Marka Lanegana, najopasnijeg rock pjevača današnjice koji suvereno jezdi gothic-rockom kao bluesom 21. stoljeća. Zvuči i poput živuće poveznice između pokojnog Iana Curtisa i još živog mu uzora Iggyja Popa koji je The Stoogese, pak, začeo pod snažnim uplivom pokojnog Jima Morrisona. S takvim se veličinama nosi kao od šale, zasjenjujući i popularne “darkerske” ikone poput Robert Smitha ili Davea Gahana, uz neizbježne motive grijeha i oprosta, razvrata i kajanja, ljubavi i smrti, ali i tračka optimizma (jer je nekako ostao živ) i crnog humora (jer neke stvari ipak ne shvaća posve ozbiljno).
CHRIS STAPLETON
From A Room: Volume 1
Mercury/Universal Music Croatia
žanr: country
Dugom kosom i bradom te načinom odijevanja Chris Stapleton sugerira da je uz Jameyja Johnsona i Sturgilla Simpsona ostao na kursu country-odmetnika koji su ranih 70-ih svoj “štab” iz Nashvillea preselili u teksaški Austin. Premda je za razliku od uzora poput Waylona Jenningsa, Krisa Kristoffersona, Willieja Nelsona i Charlieja Danielsa ostao živjeti i raditi u Nashvilleu, Stapleton je istinski “outlaw” današnje country glazbe koju cijepi sa soulom. Ta riskantna rabota stapanja jednog, izrazito bjelačkog i drugog, izrazito crnačkog glazbenog žanra nije ga spriječila da postane najpopularniji i ponajbolji country izvođač današnjice.
THE AFGHAN WHIGS
In Spades
Sub Pop
žanr: alter-rock
Poetika Grega Dullija i dalje je puna žudnje za ljubavlju, ali i nastojanja za obračun s unutarnjim demonima poput teške depresije pa je “In Spades” (2017). Glazbenim svjetovima u rasponu od gothic do prog-rocka te od white-funka do post-punka njegova družina brodi poput okorjelih mornara koji su iskusili razna mora i razne more u potrazi za tlom za koje još nisu sigurni je li pouzdano za sidrenje ili samo još jedna izmaštana obala puna čudovišta i utvara.
JIM JONES & THE RIGHTEOUS MIND
Super Natural
Hound Gawd
žanr: rock&roll
Ljeto je i doba seksa, kažete? E pa, probajte onda s ovime. Združite primitivnost ranog rock & rolla dok su ga za klavirom prašili Jerry Lee Lewis i Little Richard, ludilo Nicka Cavea dok je imao The Birthday Party, “rašpu” u stilu Toma Waitsa ili Screamin’ Jay Hawkinsa, blues Gallon Drunka te proto-punk autodestrukciju The Stoogesa i MC5 i naći ćete se u svijetu arhetipskog rock & rolla Jima Jonesa. Malo tko danas zna prašiti tako opasan, seksepilan i šamanski rock & roll.
FLEET FOXES
Crack-Up
Nonesuch/Dancing Bear
žanr: folk-rock
Treći album folk-rock benda Fleet Foxes doima se poput predavanja o književnosti, likovnosti i povijesti s niskom referenci o F. Scottu Fitzgeraldu i Knutu Hamsunu, Rimskom Carstvu i drevnom Egiptu, američkom Građanskom ratu i Napoleonu, Goyinim slikama i Cassiusu Clayu. Posrijedi je za psihu zdravi bijeg u taloge povijesti i umjetnosti. U glazbi načelno valja preferirati konfrontaciju s pošastima suvremene civilizacije, ali sve češće čovjeku valja tek naći “pukotinu” kroz koju može pobjeći u pametniji i smisleniji “ljetni” sadržaj kakav, primjerice, nude knjižnice i kolekcije ploča.
JASON ISBELL & THE 400 UNIT
The Nashville Sound
Southeastern Records
žanr: roots-rock
Otkako je prije deset godina napustio southern-rock sastav Drive-By Truckers i skinuo se s alkohola, ovo je već šesti album Jasona Isbella, a iz te “rastave braka” obje su strane izašle s profitom. Ako vam je do priča, zvuka i melodija kakvi krase ključna djela Springsteena, Pettyja, Mellencampa i Haggarda, obavezno uzmite “The Nashville Sound” pa sjednite u auto i jezdite unedogled jer taj album nije samo obračun s nešvilskom industrijom i komentiranje okrutnosti suvremenog kapitalizma spram radnika nego i najbolji album ceste ove sezone.
LORDE
Melodrama
Lava/Universal Music Croatia
žanr: electro-pop
Na “Melodrami” su radili i maheri poput švedskog hitmejkera Maxa Martina koji je snažno pridonio uspjehu Britney Spears, Katy Perry, Taylor Swift i nizu drugih američkih pjevač(ic)a, no takav, produkcijski masivniji i bogatiji pristup nije pojeo Lorde. Ponajprije, zahvaljujući njenom satenskom glasu, a potom zbog stihova pametne i osjećajne autorice koja se ne žali zbog tereta slave nego kroz potragu za novom ljubavlju secira ostatke propale veze, uspješno izbjegavajući stupicu drugog albuma.
PUBLIC SERVICE BROADCASTING
Every Valley
PIAS
žanr: post-rock
U fokusu trećeg albuma PSB-a “Every Valley” je uspon i pad velške rudarske industrije. Šire gledano, to je i priča “o kolapsu industrije” i “Jasona Isbella,napuštenim, zapostavljenim društvenim zajednicama diljem Zapadnog svijeta, ali taj pametan pogled unatrag utemeljen je na postmodernističkoj strukturi glazbe. PSB, naime, “emitiraju” u rasponu od krautrocka i elektro-pionirstva Kraftwerka preko no-wave buke Sonic Youtha, post-punka A Certian Ratia i alternativne instrumentalne elektronike British Electric Foundationa do suvremenog post-rocka i avangardne elektronike.
DOMAĆI (kronološki)
MAYALES
Simbol za sunce
Aquarius
žanr: psych-pop
Ako i niste bili u San Franciscu u psihodelično “ljeto ljubavi” 1967. godine, “Simbol za sunce” je poput vremeplova kojim ćete u tili čas biti transponirani u jedan od tri najprogresivnija, najinteresantnija i najuzbudljivija odsječka rock glazbe i pop kulture. Moguće ga je nazvati i retro-djelom, no psihodelija je žanr koji iznova nalazi načine za uklapanje u suvremene pop trendove. Sjajan album za ljeto i, potencijalno, izvanvremenski klasik iz magičnog kaleidoskopa psihodelije i baroque-popa, folka i surfa, country-rocka i soula.
VESNA PISAROVIĆ
Naša velika pjesmarica/The Great Yugoslav Songbook
PDV Records
žanr: vocal jazz
Teško da će hrvatska glazbena produkcija ove godine dobiti neobičniji album. Iz više razloga. Prvi se odnosi na samu Vesnu Pisarović koju je šira publika upamtila kao pop-pjevačicu. Drugi je što je njezin vokalni jazz album “Naša velika pjesmarica” - kolekcija obrada šlagera, šansona, big band brojeva, latino skladbi i easy listening balada iz opusa Arsena Dedića, Drage Britvića i Lole Novaković, Indexa, Marija Kinela i Zvonimira Krkljuša, Zafira Hadžimanova i Bisere Veletanlić, Đele Jusića i Tereze Kesovije, Đorđa Novkovića i Dalibora Bruna, Alfija Kabilja i Beti Jurković te Đorđa Marjanovića – ustrojen prema načelima bavljenja Američkom velikom pjesmaricom.
NATALI DIZDAR
Iluzije
Agapa
žanr: pop
Ne samo u današnjim hrvatskim nego i u svjetskim relacijama ovo je vrlo ukusan, cjelovit te za razliku od suvremenih štanc-mašina sve prizemnijih, neukusnijih i glupljih pop hitova organski komad glazbe. Producenti Jura Ferina i Pavle Miholjević efektno su stopili novije trendovske odrednice u stilu modernijih producentskih zahvata Danger Mousea i Marka Ronsona s onim klasičnijim u stilu Bernarda Butlera, Paula Epwortha i Dana Auerbacha pa se na “Iluzijama” nježno grle psihodelični, baroque i chamber pop, soul, reggae, funk i surf, pri čemu Natali Dizdar u današnjoj pop gotovo perfektno igra rolu Gabi Novak u zabavnoj glazbi 60-ih i 70-ih.
RETRO KLASICI ZA LJETO (kompilacije)
ISLAND REGGAE TRIPLE
Island records
žanr: reggae
Čim krenu ljetne vrućine i sparine, automatski se okrećem reggae glazbi, najboljem lijeku za spuštanje tjelesne temperature i životnog ritma. A gdje ćeš boljeg za ljeto od trostruke kompilacije reggae klasika diskografske kuće Island za koju su - uz ovdje namjerno ispuštenog, ionako na Jadranu neizbježnog Boba Marleyja - snimali roots reggae majstori Jimmy Cliff, Burning Spear, Toots & The Maytals, Dennis Brown, Dillinger, Max Romeo, The Heptones, Aswad, Steel Pulse, Black Uhuru, Linton Kwesi Johnson i drugi.
STUDIO ONE RUDE BOY
Trojan records
žanr: reggae
Povijesnog pregleda radi, uz zajamčenu zabavu, nalegnite na “Rude Boy”, jedno od izdanja iz arhive jamajkanske diskografske kuće Studio One koja će vas poučiti kako je pod uplivom američkog rhythm & bluesa ranih 60-ih na Jamajci s tamošnjim “drčnim mangupima” nastao ska pa rocksteady, a tek potom reggae (koncem 60-ih) i dancehall (ranih 70-ih). Za nadopunu vas upućujem i na kompilaciju “Rude Boy Collection” iz arhive engleske diskografske kuće Trojan.
NIGERIA SOUL FEVER
Soul Jazz Records
žanr: funk
Tragajući na Deezeru za (čudnijim) kompilacijama iz prošlosti rhythm & blues, soul i funk te ska i reggae glazbe, prije nekog vremena sam naletio na “Nigeria Soul Fever” u izdanju Soul Jazz Recordsa čiji su entuzijasti sakupili fenomenalnu zbirku nigerijskih afro-funk, disco i boogie skladbi iz 70-ih godina prošlog stoljeća. Na toj je sceni ponikao i veliki Fela Kuti, no većina drugih aktera ostala je uglavnom nepoznata. Šteta jer danas ovakav funk nitko ne zna svirati, ali zbog toga postoje arhive (i u streamingu) pa istražujte i učite jer ljeto nije samo ljenčarenje.