ZAGREB - Dva-tri dana nakon splitskog proljeva mržnje, ovaj put spram homoseksualnih osoba, no opet s izrazito fašističkim korijenjem, teško se uživjeti u intimnu, tihu i prelijepu plovidbu Tamare Obrovac Mediteranom i njegovom povijesnom multikulturalnošću, ali je ljekovito i bajkovito.
Tamara uz multietnički Transhistria Ensemble te češki gudački Epoque Quartet revitalizira, inovira i uobličuje na osmom albumu “Madirosa” onaj iskonski duh Mediterana kao kolijevke europske kulture.
U tom Tamarinom mediteranskom duhu, kulturi i svijetu ima mjesta ne samo za pretapanja jazza i istrijanskih etno motiva na koja nas je već navikla svojim osebujnim umjetničkim stilom i sadržajnošću nego i za niz drugih glazbenih sazvučja, od talijanskih i portugalskih do španjolskih i arapskih te glazbenih epoha, od renesanse i baroka do postmodernističkih crossovera jazza s klasikom i onime što nespretno zovemo world musicom.
Tamara u svakoj od elegantnih pjesama s “Madirose” zvuči tradiconalno, ali i otvoreno raznim utjecajima, da bi iz te smjese stvorila nešto poput komada pankulturalne suvremene umjetnosti s naglašenom multietničkom i regionalnom notom.
“Madirosa”, izmišljena riječ kojom Tamara simbolizira “mediteransku ružu, ali i osobni doživljaj Mediterana kao kulturološkog i glazbenog univerzuma”, istodobno je jednostavan i naizgled skroman, a zapravo slojevit, svirački i pjevački bogat, čaroban album o potrazi za ljubavlju i gubitkom iste u čijim se rukavcima lijepo zagubiti baš kao kad čovjek luta unutrašnjošću Istre da bi u njoj uvijek otkrio nešto što još nije vidio ili probao.
Bez nadosnimavanja, u samo dva dana boravka u studiju Radija Pule, a pod iskusnom palicom tonskog snimatelja Alda Spade iz Anelida, Tamarina družina uspjela je na jednom posve akustičnom albumu obujmiti cijeli spektar glazbenih doživljaja koji bi Aquarius Records komotno mogao ponuditi američkoj diskografskoj kući Nonesuch, navikloj na glazbene putešestvije Ry Coodera, Davida Byrnea, Rubena Gonzalesa, Cateana Velosa, Toumani Diabatea, Kronos Quarteta ili Radio Tarife.
Na takvoj listi ime Tamare Obrovac bi se jako lijepo uklopilo jer njezin pjevački i autorski pečat, kao i mediteranska fuzija jazza, etna i klasike “Madirose”, lako trpe usporedbe s navedenim imenima iz kataloga vjerojatno najeklektičnije diskografske kuće na svijetu.
Jedini problem koji “Madirosa” ima je njezina dužina od 78 minuta za deset pjesama, no ugodno je izgubiti se u tako sugestivnom, dubokom i magičnom albumu spram kojeg čak i radovi Gotan Projecta i Madredeusa zvuče plitko i plošno.