NAJPOZNATIJI NEZAVISNI TEATAR

25. GODIŠNJICA MONTAŽSTROJA 'Ni danas nemaju svoj prostor ni stalan izvor financiranja'

Skupina pod vodstvom Boruta Šeparovića prepoznatljiva je po svojem političkom angažmanu i osobitom fizičkom teatru

Ovih dana Montažstroj obilježava 25 godina djelovanja. Ovo naše najpoznatije nezavisno kazalište niti danas nema svoj prostor niti stalan izvor financiranja a njezin osnivač i frontmen Borut Šeparović (r. 1967. u Zagrebu), nikad nije angažiran, makar kao vanjski suradnik, ni na jednoj jednoj našoj umjetničkoj visokoj školi, premda za to ima ne samo sve umjetničke nego i formalno-činovničke kvalifikacije. Od 18. do 22. prosinca Montažstroj će podastrijeti nekoliko događaja. Posljednji datum ujedno je rođendanski, budući da je Montažstroj 22. prosinca 1989. izveo prvu umjetničku akciju.

Pop-kultura i politika

Proslavu su zapravo započeli objavom videospota “Komunizam”, koji je dio kazališne predstave “A gdje je revolucija, stoko?”. Posrijedi je vizualno snažna produkcija u stilu novovalnih spotova iz osamdesetih, prije svega se referira na glasoviti videospot Idola za pjesmu “Maljčiki”.

“Naslov komunizam jest dakako provokacija, budući da je to danas zabranjena riječ. Ljudi su dresirani da im se ne sviđa. Već dulje od dvadeset godina vježba ih se da komunizam izjednačuju sa fašizmom, a to ipak ne ide. S tim da je postojala jedino komunistička partija a nikakav komunizam. No ljudi su dresirani da je to štogod odiozno.”, kaže Šeparović, koji društveni angažman ne shvaća kao cilj po sebi.

“Pop-kultura se ne može baviti politikom nego eto u drugom mediju otvoriti ozbiljno polje razmišljanja. Cijeli spot završava tako da ostaju otvorena pitanja. Mene, inače, ne zanima prošlost i zato ova proslava nije nekakav panoramski pogled unazad. Svo događanje u skklopu proslave bavi se sadašnjošću i budućnošću. Sadržaji se ne referiraju na ono što je bilo. I kad je posrijedi spot “Komunizam”, nije snimljen u retro-estetici nego u suvremenoj maniri tv-spotova.”

Prometej i komunizam

Montažstroj je nastao u doba raspada komunizma. Prva njihova predstava, “Vatrotehna”, izvedena je u derutnom pogonu napuštene destilerije Badel u Zagrebu. Ime je dobila, znakovito danas, po imenu sponzora, poduzeću za promet na veliko opreme za vatrogastvo, civilnu zaštitu i narodnu obranu te zaštitu na radu. Temeljena je na legendi o Prometeju, odnosno Eshilovu komadu. Nastupila su petorica mladića, četvorica u koru. Posrijedi bijaše totalan, fizički teatar (temeljen na drugoj riječi u nazivu grupe). Ili, kako pojašnjava Borut Šeparović, predstava je “tematizirala zatočeništvo sovjetskog kazališnog redatelja i revolucionara Vsevoloda Emiljeviča Mejerholjda pogubljenog na kamenom podu moskovske ćelije, kao i povijest kao stroj koji uvijek iznova izdajom uklanja heroja. Zavijanje ručnih sirena za zračno uzbunjivanje i upute za ponašanje u slučaju opasnosti zloslutno su nagovijestile buduće događaje u Hrvatskoj: razdoblje krajnje politike sile i borbe za vlašću.”

Otad do danas Montažstroj je producirao 44 predstave, ako sam točno brojao, jer nigdje nema službenog podatka. Prvih otprilike devet godina posrijedi je bio fizički, “strojni” teatar, gdje se kroz tijelo nastojalo demistificirati društvo.

Borut Šeparović (FOTO: Goran Mehkek / CROPIX)

Nizozemska epizoda

Potom, potkraj devedesetih, Borut Šeparović odlazi u Nizozemsku gdje je do 2002. producirao četiri predstave. Međiutim, vratio se, jer njegov umjetnički razvoj zahtijevao je konkretan društveni kontekst, kojega “gore” dakako nije mogao osjetiti niti se uz njega sljubiti.

“Pitanje je bih li uopće otišao da smo dobili strukturalnu potporu, ali nismo se naklonili nomenkalturi pa tu potporu nismo niti mogli dobiti. Potpuno je naš rad odudarao od “moguće” i uvriježene estetike. Pa naga muška tijela niti danas nisu dobrodošla u teatru.”

Šeparović je napustio državu u tranziciji da bi se vratio u državu i dalje u tranziciji.

Veliko rusko slovo

“Osnivanje Montažstroja podudara se s padom Berlinskog zida ili s padom Nikolaja Čaušeskua u Rumunjskoj. I otad, mi, Rumunji, etc. živimo tzv. tranziciju. Ako su se 1989. dogodile revolucionarne promjene, za koje danas zapravo ne znaš gdje su počele i gdje završavaju, kakve se promjene događaju danas? U nas ljudi su kroz brutalan rat dospjeli u brutalan sistem, u kojem jedino gledaju hoće li u njemu opstati ili će propasti. Uvijek iznova uvjerava nas se da se moramo strpjeti “još samo malo”. I tako, danas, naša situacija ne izgleda ništa bolje, pozitivnije, nego što je izgledala prije te tzv. revolucije. Izgleda jednako besmisleno. Evo, primjerice štrajkovi. Oni su u bivšoj Jugoslaviji bili učestali u osamdesetim godinama, od Kosova do Labina. Danas ih pak jedino nema jer nema više ljudi koji bi štrajkali, osim možda zbog nogometa.”

Vrativši se iz Nizozemske, Borut Šeparović počeo je praviti snažan politički teatar, ponajprije se oslanjajući na naturščike, ali zadržao je visoku izvedbenu i produkcijsku razinu i mnoge elemente fizičkog teatra. Danas su njegove predstave jedinstvene za cijeli ovaj prostor ali i širi europski. Neki su radovi Montažstroja naši najvažniji kazališni vrhunci s početka ovoga stoljeća, prije svega “Zagreb noću”, “55 +” i “Budućnost je sada”.

U sklopu proslave, možda najzanimljiviji susret dogodit će se 21. prosinca, kad će gotovo 400 ljudi koji su do danas imenovani u programima Montažstrojevih predstava, primiti orden. U stvari, značku, jedno rusko veliko “ž”, za koji je Montažstroj lansirao i aplikaciju za pametne i manje pametne telefone.

Izdvajamo