“’Moramo Hrvatsku čuvati od niskosti i od mržnje!’ ‘Hrvatska, da, ali kakva?’ ‘Ja volim Hrvatsku, ali ne volim druge zbog toga manje’... to su njegove duboke poruke”, govori mi Boris Svrtan, glumac, redatelj i ravnatelj GDK Gavella, o iskustvu rada na monodrami “Moj slučaj”, rađenoj prema tekstovima Vlade Gotovca.
Svojevrsnom gostujućom rebrendiranom premijerom (odigrana je preko 60 puta, prvotno u produkciji Histriona, a sada je pod paskom Teatrina Grdelin) Svrtan će danas animirati novu Gavellinu platformu - Scenu 121.
Česta je ovdašnja floskula da se Vlado Gotovac “nije snalazio kao političar”. Koliko nam danas fali tribun njegova kova?
- Da, bio je idealist, ali s idealizmom je počela politika kao vladavina naroda u Grčkoj. Dobro, robovi nisu imali pravo glasa, ali nemaju ni danas, njihovim se glasanjem manipulira, pa opet ostaju robovi medija, banaka, instaliranih vlada, velikih lutkara... Sva sreća da smo u kazalištu pa se možemo tome od srca smijati ili se isplakati ko ljudi. Politika je tako daleko otišla u svojoj “snalažljivosti” da više uopće ne može razumjeti Vladu Gotovca, ali narod ga itekako dobro razumije. No, slijedeći Vladu i njegovu borbu, na nama je radikalna kušnja da taj trend promijenimo.
Otvaranje druge scene počinjete svojevrsnim crowdfundingom. O čemu je riječ?
- Igram svoju monodramu desetak termina besplatno, da bih stvorio fond za plaćanje mladih redatelja. Prva je Tamara Damjanović koja će režirati na Sceni 121 koju pokrećem u 2017., divan tekst Elvisa Bošnjaka “Srce veće od ruku”. U akciju se uključio i Rotary klub Medvedgrad koji će pomagati mladim talentiranim ljudima. Moja želja da se bavim kazalištem došla je iz spoznaje da s dvije krpe i pregršt dobrih ideja može nastati čudo. Ako ne bude svaki put čudo, bit će barem uzbuđenje, to jamčim. Moguće je samo na entuzijazmu i dobroj volji pokrenuti stvari iz mrtvila. Mladi redatelji, glumci i dramaturzi moraju imati svoj svjetionik i u najmračnijem vremenu. To je GDK Gavella uvijek bilo, samo je to svjetlo bilo ponekad zamućeno zamorom, unutarnjim cinizmom.
Kakvog će žanrovskog, odnosno estetskog profila biti Scena 121?
- Scena 121 počinje s tri hrvatska dramska komada. Prvi je u veljači “Romanca o tri ljubavi” Antuna Šoljana, koji će prvi put na daske Gavelle. Režiju i glazbu potpisujem ja, radim to pro bono, kao i cijela ekipa, da bismo pokrenuli scenu s nula kuna. Zatim spomenuti suptilni Bošnjak s Barbarom Nolom, Hrvojem Klobučarom, te novim članovima ansambla Tarom Rosandić i Andrejem Dojkićem. Treći projekt je autorsko djelo pisca, glumca i vizualnog maga Filipa Šovagovića: “Tesla Anonimus”. Priča o mom i svačijem idolu iz djetinjstva bit će izvedena u suradnji s turističkim zajednicama mnogih gradova u Hrvatskoj vezanih uz Teslino ime. Putovat ćemo po zemlji i inozemstvu, Teslinim tragom. Teslu će igrati mladi Marko Petrić, budući član GDK Gavella, s izvrsnom podjelom iz našeg ansambla. Igrat ćemo i verziju na engleskom za sve brojnije strance koji pohode Zagreb. To je prilika da upoznaju idejnog praoca svojih smartphonea, Nikolu Teslu.
U ravnateljskoj ulozi koliko odricanja iziskuje balans društveno odgovornog i komunikativnog kazališta?
- Kosta Spaić, veliki moj učitelj prije i pored Magellija, rekao je da ako napraviš predstavu za svoju ulicu, napravio si je za cijeli svijet. To je kriterij. Poštuj i osluškuj što muči ljude oko tebe, razmisli, napiši, odigraj, imat ćeš kazalište koje djeluje snažno, uzbudljivo i pamti se dulje od tri dana.