Karlovački Zorin dom dao je izvrsnu lutkarsku predstavu. “Fantazija” je petodijelna maštovita i lijepa igra s dva tuceta marioneta, koje pokreće petero školovanih glumaca-lutkara. Vizualni identitet lutaka potpisuju Andrea Tich, Ria Trdin i Eric Gerini, kostimirala ih je Morana Petrović, a izradili Giulio Settimo, Robert Pavlić i Vanja Gvozdić.
Osim što su složene lutke, neke i s više od trideset konaca, sami napravili, Settimo i Gvozdić ih i vode s Katarinom Arbanas, Ninom Pavlekovićem i Nenadom Pavlovićem, s kojima su smislili privlačnih pet epizoda za svoje ne uvijek vesele likove i njihove sudbine.
Predstava igra na velikom mostu, visokom četiri metra, a takve nije bilo u Hrvatskoj još od osamdesetih godina prošloga stoljeća. Djeca u publici javljala su se ushićenim “aaaa” gotovo svake minute. Uvodno nastupa Ludwig van Beethoven, usamljen skladatelj, koji na kraju (i koncu) i poleti.
Druga priča donosi Ukletog Holandeza i njegov brod. Potapanje broda i nadobudnog kapetana iza prozirnog najlona razvija se dramatično, ribe, velika sabljarka, lako zamisliš da si i sam pod vodom. Trenutak je naziv trećega, dramaturški najsloženijega dijela ovoga čarobnog pentagona, gdje pleše dvoje staraca, naizmjence sa sjenama dvoje golemih mladih ljudi iza sebe. Kašalj starački, muka sabiranja i silovitost mladenačke energije. U nekom trenutku dvije se staračke lutke, smeđe i pognute, izvrnu naglavce pa se i one pretvore u pastelne, vesele mladenačke figure prepune energije i elasticiteta. Četvrta priča, Primjer, donosi lutka veoma ekspresivne fizionomije, koji ne zna da je lutak, nego tek osvješćuje svoje pokrete. Usamljen je, oprezan i prozor oko njega leti i platno s golemog ogledala u kojem se tužno ogleda. Mali lutkarski esej o osamljenosti, rekao bih. Sličnu lirsku notu donosi i peta priča, nazvana Posveta.
Cijelo zbivanje ne bi bilo moguće mimo izvrsno odabranih glazbenih podloga i dojmljive igre svjetla i sjene na platnu u pozadini, što pokriva okvir za igru. Na njemu nastaju i mrak i sunce i plave čarolije i zelene misli i crvena uzbuđenja. Odličan rad majstora svjetla Roberta Pavlića. Uz posuđenu, u predstavi svira i posebno skladana glazba autora Ognjena Jovanovića, Petra Eldana i Damira Šimunovića.
Predstava ne traje ni pun sat, što je zapravo za ovakav lutkarski spektakl jako dugo. Djeci je naravno prekratko. Ukratko: predstava koja će oduševiti djecu i lirski spektakl odraslima za razmišljanje. Boljeg umjetničkog rada teško je poželjeti. Trud se isplatio, izrada lutaka počela je još prošloga ljeta, a probe su trajale lani od listopada.