Nova predstava Teatra &td “Magic Evening”, redateljice Anice Tomić i dramaturginje Jelene Kovačić, sliči na nemontiranu pilot epizodu kakvog domaćeg sitcoma, koja je eto ispala takva da se neće snimati nastavci. Jer radnja je isforsirana, a likovi statični.
U Teatru &td više se, već godinama, ne igra na velikoj sceni, nego se prave tribine na pozornici a podno njih predstave. Tako i ova. Zbilja imate dojam da sjedite pred jako predimenzioniranim tv ekranom, visine tri a širine deset metara. Ekran je popunjen temeljito namještenom dnevnom sobom povezanom s kuhinjom i ne postoji slobodan prostor u toj kutiji koji ne bi bio aranžiran. Tu studijsku scenu i kostime smislila je također redateljica.
Par je dočekao pet godina braka, a goste koji će doći nisu pozvali, nego eto njih iz vlastite inicijative. U programskoj knjižici nije naznačeno kako se ti likovi zovu, a nakon predstave zaboraviš njihova imena i prije nego napustiš teatar.
A imena likova nisu valjda naznačena zato što se mogu mijenjati po volji, kako glumcima ili redateljici ili dramaturginji padne na pamet, budući da ne postoji tekst po kojem igraju, nego se cijela svar temelji na (ne)fiksiranoj improvizaciji. Rodonačelnik takvog teatra u nas je Bobo Jelčić, a u proteklih petnaestak godina on je postao raširena moda. Tako je nastala i ova, rekao bih, post post mainstream predstava, u sklopu koje 70 minuta gledamo dva para kako se muče jedni s drugima i međusobno. Ništa se ozbiljno ne dogodi osim što se napiju, zatim svade, čak se i razgolite, ali čedno, da i djeca mogu gledati. Problem je dakle što već nakon dvije minute znamo kakvi su to ljudi i u kakvim su međusobnim odnosima. Dalje se ništa ne razvije, nego eto pratimo glumačko prepričavanje uvijek istog.
Marko Makovičić igra domaćina tako da začas shvatiš da suprugu ne voli, da je živčan, zakinut, kukavica i slabić-sadist. Njegovu suprugu Nataša Kopeč igra kao sivu paćenicu, oboljelu na kičmi, na tabletama, koja supruga trpi kako se već na Balkanu podnosi patrijarhat. Paćenica kad se pojavi na sceni, paćenica do kraja. Njihovi gosti jednako su jednodimenzionalni. Ivana Krizmanić igra 40-godišnjakinju kao opet balkansku raspuštenicu što si je uzela za ljubavnika tupavog mladića, 25-godišnjaka, kojeg Marko Petrić igra kao karikaturu. Sve je dakle jasno, sve je tu i dalje pratimo kako će se oni napiti, kako će domaćin gnjaviti s Vivaldijem, a tupavi klinac vježbat će i pokazivati mišiće. Dok se parovi zabavljaju svako malo netko pozvoni na vrata. To ih postupno izludi, jer nikog iza vrata nema. Čak pozovu policiju, koja ne dođe. A vjerojatno zvone nestašna djeca. Ne doznamo do kraja, nije ni važno, ne doznaju ni akteri.
Gluma zapravo nije loša, ali odviše je uvjetovana i omeđena nedostatkom radnje i motiva.