Zagrebačko gradsko kazalište Komedija nikako da dobije stalnog ravnatelja. Posrijedi je politička igra u kojoj, čini se, zasad najviše gubi gradonačelnik Milan Bandić, ali i njegov neformalni koalicijski partner HDZ.
Naime, njihov kandidat nikako ne prolazi. Gradonačelniku otpor pružaju, zapravo, njegovi suradnici iz Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport te samo Kazališno vijeće Komedije, koji su iznjedrili vlastitog kandidata.
Istek mandata
Dakle, Komediju kao vršitelj dužnosti ravnatelja vodi Adam Končić, glumac i glazbenik, zaposlenik kuće. Končić je na dužnost stupio lani 31. ožujka i uskoro mu istječe mandat. Do isteka mandata Gradska skupština treba potvrditi stalnog ravnatelja, no nikako da dokuči kojeg. Naime, već su dva natječaja poništena, a treći nije raspisan.
Kazališno vijeće na čelu s Ivicom Prlenderom te Gradski ured za kulturu favoriziraju Krešimira Batinića, dirigenta i zaposlenika kuće, a gradonačelnik jest za Končića, prije svega zato što je kao vršitelj dužnosti ravnatelja postigao izvanredne rezultate. Končić je privremenu dužnost preuzeo kao autsajder, no pokazao se kao tvrd orah. Uživa potporu HDZ-a, čiji nije član nego simpatizer, međutim to u Zagrebu ne znači mnogo.
Provjerio sam podatke i valja priznati da je gradonačelnik u pravu: Končić je gubitaša na kraju (Gornjeg) grada izdignuo u profitabilan pogon. Komedija je prije Končića bila rupa bez dna, čiji su se dugovi gomilali u milijunima svake sezone.
Kad je preuzeo dužnost, Končića je dočekao dug od 5,3 milijuna kuna. I sad, za samo devet mjeseci ravnanja, Končić je iz prihoda kazališta vratio čak 1,8 milijuna kuna toga duga. Same prihode kazališta toliko je uvećao da je za devet mjeseci uprihodio čak 6,2 milijuna vlastitih sredstava. Planirao je odigrati 195 predstava, a na koncu ih je teatar dao 220. Kad je posrijedi gledanost, sada je 84 posto mjesta rasprodano, a ranije ih je bilo 76 posto.
Pomrsio račune
U program, koji je prije njega imao samo jednu glazbenu predstavu, uložio je 3 milijuna kuna i ove će sezone Komedija umjesto jedne igrati čak četiri glazbene predstave. Otpor Končiću javlja se i u kući. Prije svega, sada igraju, sviraju, plešu i pjevaju razni izvođači dvije predstave dnevno, a prije samo jednu. Nadalje, ukinuo je stimulacije, sve dok se kazalište ne riješi duga. Poplaćao je sve dugove honorarnim suradnicima i kazalište je, zapravo, živnulo u svakom smislu.
Končić je, čini se, pomrsio račune mnogim, rekao bih, legalnim parazitima, koji su proračun kazališta koristili za vlastite probitke. Čovjek je, rekao bih, “neumrežen” i “ne ugrađuje se”, nego svoj posao shvaća krajnje ozbiljno. Vjerujem da bi i bolja zagrebačka javnost trebala poduprijeti ovog vrijednog Zagorca iz Zaboka.