Redatelj Krešimir Dolenčić penje se na scenu i glumcima pojašnjava u kakvoj formaciji želi da stoje. Oni ga gledaju, a potom se pomiču po tome kako im je rekao. Zadovoljan viđenim, Dolenčić se vraća u prvi red gledališta i sjeda.
Tik uz njega je Ivan Josip Skender, koji je napisao glazbu za predstavu. Proba se potom nastavlja, a budnim je okom prati književnica Milana Vuković Runjić, po čijoj se knjizi predstava radi. Glumci iznose svoje prijedloge, mijenjaju način izgovora neke rečenice i pomažu da se izglancaju zadnji detalji.
Praizvedba predstave “Faraon iz Ilice je mrtav” zakazana je za prvi dan prosinca u zagrebačkom kazalištu Komedija. Kostimi se još šiju i za sada je gotov samo onaj Faraona Keopsa Ra, oko čijeg se ubojstva vrti radnja romana koji je objavljen 2015. Podnaslov mu je “Prvi slučaj Edvine pl. Podolsky”, čime se najavljuje da će ih biti još. Spisateljica to potvrđuje - kaže, drugi dio je već gotov i uskoro će ga se moći pročitati.
Knjige na premijeri
- Bit će to trilogija. Na premijeri će se moći kupiti “Faraona”, ali i novi naslov, “Orašar misterij”, čija je radnja smještena u 1931. godinu. Knjiga se otvara prizorom s premijere baleta “Orašar” u HNK, na kojoj se nalazi naša junakinja Edvina, a s njom je i kći Dora, za koju nitko ne zna tko joj je otac. Tu je, naravno, i inspektor Lapčević, kao i drugi junaci iz prve knjige - kaže Milana Vuković Runjić, koja je odlučila napisati kriminalističku trilogiju. Pošto je oduvijek voljela Agathu Christie, a posebno njenog junaka, jajolikog Belgijanaca Herculea Poirota, Edvinu je zamislila kao njegovu svojevrsnu žensku inačicu. Uz razlike, naravno.
- I kod mene su, kao i kod Christie, svi sumnjivi. No, ja sam više za romantiku, pa se moja junakinja zaljubljuje. U prvoj knjizi ona sanjari o Saschi, ali neću otkriti kako se razvija jedan odnos iz prvog romana, no samo ću reći da će ona zavoljeti nekoga. Osim toga, Edvina sve radi srcem i pušta emocijama da je vode pri otkrivanju ubojice - dodaje književnica.
Priprema se za pisanje treće knjige, čija će radnja biti smještena u 1941. godinu. Mjesto radnje je jednako u sve tri knjige - riječ je o Zagrebu.
Režiser Krešo Dolenčić daje upute
Stare novine
Premda postoje brojni zapisi o gradskom životu tog vremena, književnica kaže kako nije bilo lako istraživati 20-te godine, jer puno toga nedostaje u povijesnim izvorima. Ne postoji, pojašnjava, prava, detaljna društvena kronika, pa se u istraživanju snalazila čitajući novine tog vremena. U “Faraonu” tako vidimo i svijet izvan blještavila hotela Esplanade i visokog društva, koje odlazi na piće u Gradsku kavanu i vozi automobile - tu su tužni prizori s Trešnjevke, koja je puna potleušica, siromašnih i bolesnih ljudi, koji žive u blatu. Tako je izgledala tadašnja Trešnjevka, dodaje, a baš kao što je ona preslikana iz stvarnosti, i druge su stvari. Premda je tvornica kandiranog voća Ackermann, kao i kiromant Keops Ra izmišljen, tadašnje novine bile su pune oglasa o kandiranom voću i vidovnjacima koji čitaju sudbinu iz dlana ili lica, pa je autorica samo na neki način slijedila modu tog vremena. Osim toga, roman ima neke stvarne likove - spominju se, primjerice Marija Jurić Zagorka, Zofka Kveder i Janko Bedeković, zloglasni upravnik policije. Njegov je lik jedini koji je izbačen sa scene u Komediji.
Mračni plemić
- Maknuli smo ga jer je bio previše mračan. On je plemić koji muči zatvorenike u podrumu, a potom pere krv s ruku i odlazi na zabave. Predstava je zapravo veselija nego roman, što sam i željela. Ipak se prikazuje u kazalištu Komedija i čini mi se da su neke stvari previše mračne za ovu scenu - pojašnjava Vuković Runjić i dodaje kako su u prvom planu vrckavost i koketnost tog doba, glazbe i kostima, a u pozadini su mračnije stvari, primjerice, scene psihičkog rastrojstva Edvinine majke Sofije.
Faraon iz Ilice je mrtav, proba predstave
Priznaje kako zadnjih mjesec i pol dana, koliko se predstava priprema, povremeno svrati u kazalište, da bi vidjela kako probe napreduju. Izrazito je zadovoljna onim što vidi, a posebno glumom Dajane Čuljak koja tumači Edvinu, Ivana Čuića koji igra Saschu Ackermana, Zlatka Ožbolta koji je Dmitrije Lapčević te svih njihovih kolega. Nije ni očekivala nešto drugo, kaže iskreno, pošto su predstavu zajednički stvarali Krešimir Dolenčić i njegova supruga Ana. Oni su se pobrinuli da se radnja knjige vjerno prenese na scenu.
- Iako je knjiga krimić, ima tu i priče o društvenom životu grada. Bira se Miss Save, dio radnje se događa na izložbi automobila... To su godine diktature, koja se odvija u pozadini, a u prvom planu je ples. U to doba pleše mlado i staro, moda je posebna. Osim toga, ovo je i ljubić, ali i priča o sazrijevanju jedne mlade žene - pojašnjava Vuković Runjić.
Ono što je posebno u predstavi je i glazba, za koju autor Ivan Josip Skender kaže kako zbog nje, posebno u prvom činu, predstava izgleda kao da će postati mjuzikl.
- Vrijeme radnje je smješteno u doba kada se slušao jazz i plesao charleston, pa sam zaključio da je najbolje da muzika ima osnovu jazza, orijentalne glazbe i tanga. Orijentalna glazba prati dio radnje vezan za samog Keopsa Ra, dok je tango tu da bi podcrtao ženski dio predstave - kaže Skender i dodaje kako mu je nakon svake probe drago čuti kako članovi ansambla u hodnicima pjevuše njegove melodije.