TVORNICA GLAZBE - PRIČE IZ DUBRAVE

DA OVO NIJE NAPRAVIO SINIŠA ŠKARICA, TKO BI DRUGI? Zlatna knjiga glazbenih hitova i popularne kulture 20. stoljeća

    AUTOR:
    • Željko Ivanjek

  • OBJAVLJENO:
  • 30.08.2017. u 15:59

Kako bi se složio mozaik suvremene kulture treba uredno, kronološki posložiti ploče i druge nosače zvuka. Jednako tako, treba pobrojati činjenice o skladateljima, tekstopiscima, aranžerima, pjevačima, o festivalima, pa tiražama ploča i hitova, o glazbenim frazama i postajama.

A kakav je to i koliki posao zorno pokazuje nova knjiga Siniše Škarice “Tvornica glazbe - Priče iz Dubrave”. Usredotočen na tvornicu Jugoton (ju-goslavenski ton), susljedni Croatia Records, koji je i izdavač ove knjige, Škarica je ostvario prvi integralni pregled zabavne pjesme u nas, nadomještajući golemu prazninu.

Posao je to naoko jednostavan a opet toliko detektivski i neizvjestan. Uzme li se u obzir da je ovo tek “Knjiga prva 1947 - 1969.” opsežnijeg djela (slijede još dvije), lako je ustvrditi da nas je sustigla najopsežnija, najdetaljnija ali i najpouzdanija knjiga o zabavnoj pjesmi proteklog stoljeća u hrvatskom i jugoslavenskom socijalizmu.

Premda je sličnih pokušaja bilo, da spomenem tek Petra Lukovića (Bolja prošlost, 1989), Škarica je među njima, pa i među svojim suradnicima, Darkom Glavanom i Draženom Vrdoljakom, jedinstvena pojava. Bio je, naime, član nekoliko šibenskih VIS-ova, pa je jedini praktičar rocka koji se primio pera i odmahnuo na hit svojih MI-ovaca “Bam bam ba ba lu bam” (1970). Zaposlio se kao urednik u Jugotonu, davne 1974., i od tada je pratio muzičku scenu, prvenstveno rock. Nastavio je raditi isti posao i nakon preokreta, udarajući temelje aktualnom Croatia Recordsu.

O njegovoj ulozi na glazbenoj sceni dovoljno govori spomen koji su sačuvali “Daleka obala” i Marijan Ban, u pjesmi o 80-ima: “Tih smo godina slušali Johnya/i svi smo nešto pokušavali/ snimke smo pravili nosili Škarici/ praznih se ruku vraćali.” Bio je, očito, strog urednik drugima, ali i samome sebi. Kao jedini “pravi” nasljednik maestra i disko-začinjavca Pere Gotovca odabirao je izvođače najveće diskografske kuće u zemlji.

Našao se, tako, u izuzetno rijetkoj koži i protagonista i povlaštenog svjedoka cijele epohe vinilnih ploča i rock-koncerata, koji su bili, u krajnjoj liniji, subverzija socijalizma, baš kao i apstraktni ekspresionizam. A kada je točno Škarica shvatio da je tu epohu nužno zabilježiti olovkom, odnosno kompjuterom, teško je reći. Opremajući ploče koje je potpisivao, pa zatim CD-ove i, napokon, Box-setove, Škarica je u arhivskoj prašini prepoznao svijetla zrnca povijesti koja je, malo-pomalo stao dovoditi u red.

Iz njih je sklopio mozaik koji sada, poslije knjige “Kad je rock bio mlad” (2005), s novom “Tvornicom glazbe” postaje međašnji kamen u promišljanju domaće pop-kulture i kulturalne povijesti općenito. Može se postaviti pitanje: da ovo nije napravio Siniša Škarica, tko bi drugi? Morao je, očito, sam. Tako je postao Tadijanović hrvatske diskografije i zabavne glazbe.

Ono što je Škarica napisao na koricama ploča, odnosno u prilozima CD-ova, moglo bi se uspoređivati s “Tvornicom glazbe”, ali, čemu. Moglo bi se ustvrditi kako u “Tvornici” ima ponavljanja, pa se, primjerice, više puta spominje karijera Miše Kovača kao golmana NK Šibenik. Drugim riječima, mogao je pisac Škarica skratiti ponavljanja, ali čini mi se da je nekako vodio računa da svi mi, ljubitelji šlagera i rocka, nadasve vlastite mladosti i zdravosti, čitamo napreskokce, ako uopće.

Mimo dva opsežna, precizna teksta o 50-ima i 60-ima, Škarica piše puno kraćih bio-tekstova o popularnim pjevačima. Tu su: Anica Zubović, Beti Jurković, Duo sa Kvarnera, Zdenka Vučković, Vice Vukov, 4M, pa Robić, Stanić, Diklić, Špišić, Kesovija, Šerfezi, Jakšić, Lola Novaković, Novosel, Marjana Deržaj, Olivera Marković, Ljiljana Petrović, Dedić, Novak i mnogi, mnogi drugi. Tu je i popularni “Meksikanac” Slavko Perović, kao i Alfons Vučer, slavni skladatelj tragičnog životopisa.

U bilješki o Milanu Bačiću, koji je bio “svetac” nama koji smo voljeli “Mirjanu”, ali bez navodnih znakova, Škarica objašnjava kako mu je donio CD “Kronologija - Milan Bačić: 20 izvornih snimaka”, na Rebro, gdje se liječio od karcinoma. “U neravnopravnoj borbi, 16. kolovoza te 2002. klonulo je srce romantična pjevača. Uz uzglavlje je ležala njegova Kronologija”. To je, zapravo, sažetak o svima nama i našoj boljoj, pjevanoj prošlosti, kojoj je Siniša Škarica dao oblik i smisao. U njegovoj knjizi svatko će pronaći vlastitu kronologiju.

ELIPSO

Izdvajamo