Ministarstvo kulture Zlatka Hasanbegovića, neposredno prije primopredaje vlasti, odlučilo je sljedeći tjedan u Frankfurt, na najveći sajam knjiga u svijetu, poslati sedmero mladih hrvatskih autora.
Pod nespretno izabranim, ponešto komičnim “western” motom “Oni dolaze - sedam veličanstvenih mladih autora” na sajmu će, u organizaciji Ministarstva i udruge Brod kulture, predstaviti Zorana Antičevića, Ružicu Aščić, Katju Grcić, Ivana Jozića, Valenta Pavlića, Ivu Tkalec i Bornu Vujčića.
Zoran Antičević, u književnim krugovima gotovo nepoznat, na sebe je prije dva dana privukao pozornost kad se na predstavljaju hrvatskog programa za Frankfurt na konferenciji za novinare u Ministarstvu pohvalio da je među najčitanijim domaćim romanopiscima, pozivajući se pri tome na podatke s internet stranice World Press. Riječ je o SF romanu “Evanđelje tame” koji je 2014. izdao pulski ogranak Matice hrvatske, a distribuiralo Znanje koje je knjigu stavilo u prodaju na kioske Tiska, te velike trgovačke lance poput Konzuma, Kauflanda i Interspara.
U godinu dana prodao je, tvrdi Antičević, oko 3000 primjeraka. “Recept da prodate knjigu u Hrvatskoj je da suzbijete pohlepu, novac me nije zanimao”, kaže. Od tolike prodaje zaradio je “svega nekoliko tisuća kuna, ali sam se te zarade odrekao, dao sam je Matici hrvatskoj, ogranku Pula, da taj novac upotrijebe za pomoć mlađim autorima.” Inače, Antičevićeva se knjiga prodavala u trgovačkim lancima po cijeni od 9 kuna.
O Antičeviću dosad gotovo da ništa nije objavljeno u mainstream medijima, no njegov rad već duže promovira niz opskurnih portala desničarske provenijencije, među ostalim i portal Hrvatska akademska zajednica domovine i dijaspore na čijim je stranicama, primjerice, udarni prostor ovih dana zauzimao komentar naslovljen “Ukidanje potpora neprofitnim medijima - sjajan potez Zlatka Hasanbegovića”. Na još jednom sličnom portalu, kamenjar.com, u tekstu “Razotkrivamo pravo lice Slavka Goldsteina” Zoran Antičević proziva Goldsteina tražeći da odgovori jesu li pojedini dijelovi Talmuda fašistički. Upitan da to prokomentira, kaže: “Najbolje da Goldstein i ja napravimo televizijski duel na temu je li to što piše u Talmudu okorjeli fašizam ili je to sloboda govora. Rado bih s njim o tome porazgovarao.”
Tri uvjeta
Antičević na veleučilištu u Rijeci studira ekonomiju. Rođen je u Bihaću, prvih sedam mjeseci proveo je u Domu za napuštenu djecu u Zenici, a potom usvojen. Autor je dviju zbirki poezije, scenarist dvaju kratkih filmova, hobi mu je ultimate fight.
U Ministarstvu smo ostali uskraćeni za informaciju tko je radio selekciju autora za Frankfurt. Igor Gerenčer, predsjednik Udruge Brod knjižara Brod kulture, organizator projekta koji u ljetnim mjesecima plovi po Jadranu i ugošćuje pisce, ponešto nevoljko kaže da je u širem izboru, koji su napravili on “te dvoje stručnjaka za marketing u kulturi i odnose s javnošću, bilo 14 imena. Trebalo je zadovoljiti tri uvjeta: da su autori mladi, da pripadaju generaciji koja dolazi, da imaju jedan naslov objavljen i da su društveno angažirani. Bitno je bilo i da je to sedam raznorodnih autora, da je pokrivena i poezija i drama i roman i pripovijetka...”
Na upit tko je radio konačnu selekciju, s kim su surađivali u Ministarstvu, uputio nas je na Ministarstvo, ne želeći komentirati dalje.
Uvrštavanje Zorana Antičevića u izbor za Frankfurt po izboru Ministarstva, potencijalno važna književnika bliska Hansabegovićevu svjetonazoru, novi je skandal odlazećeg ministra. Ostala imena, dojam je, nisu izabrana po kriterijima političke podobnosti, već književne kvalitete. Neki od autora s liste Ministarstva za Frankfurt krajnje su otvoreno kritizirali Hasanbegovićev rad i tražili njegovu smjenu.
Ružica Aščić (1987.) dvostruka je dobitnica Marina Držića, nagrađena za drame “Košnice” i “U meni raste”. Prije pola godine izašla je zbirka kratkih priča “Dobri dani nasilja” (Hena com), za čiji je rukopis 2014. osvojila nagradu Prozak. U zbirci dominiraju priče koje povezuje ljudski instinkt da se čini zlo, nasilje koje nema motivaciju već se svodi na puku želju da se čini loše. “Prozu pišem jer je to najljepše utočište koje mogu imati, ali i način nošenja sa svime što me smeta u svijetu i što ne mogu ispraviti. Književnost je u isto vrijeme i bunt i pristajanje na to da su stvari ostanu nepromijenjene. Pisanje je tumačenje svijeta samome sebi i hvatanje ukoštac s onim neizrecivim, najdublje zakopanim i najstrože čuvanim dijelom sebe”, kaže Aščić.
“Muška svinja i dvadeset očajno ljubavnih”, prva zbirka priča Ivana Jozića (1981.), što ju je proljetos izdala Fraktura kolaž je o ljubavi, pun živopisnih ljudskih i životinjskih likova, nadrealnih pojava, događaja u kojima se isprepleću fantazija i zbilja. Autor je, osim pisanju, vičan i marketingu, a profesionalno se bavi digitalnim razvojem medija; na predstavljanju zbirke okupilo se, za književnost u nas doista rijetkih, dvjestotinjak ljudi. O Jozićevu prvijencu u kratkom roku izašlo je više članaka, recenzija, kritika negoli o romanima odavno afirmiranih autora.
Dramatičari i pjesnici
Borna Vujčić (1993.) debitirao je lani dramom “Pečat” koju je u produkciji Kazališa Ulysses režirala Lea Anastazija Fleger. Prošle jeseni objavio je i prvi roman “Nužno zlo” (Hena com).
Valent Pavlić (1985.) nedavno je objavio prvi roman “Evanseco” (Hena com) za koji je do sad dobio tek pokoju, ali redom izvrsnu kritiku.
Katja Grcić (1982.) prvu zbirku pjesama “Nosive konstrukcije” objavila je lani (MeandarMedia). Poeziju godinama objavljuje u časopisima, pojedine su joj pjesme prevedene na poljski, češki i slovenski jezik. Živi u Splitu, profesorica je njemačkog i engleskog jezika i, osim što prevodi, radi i kao turistički vodič.
Iva Tkalec (1984.) autorica je zbirke “100% društveni uzgoj” (Algoritam) u kojoj govori “kakvi smo, kakvi ne bismo trebali biti i kakvi postajemo”.