Najpoznatija iranska priča za djecu, kultna “Crna ribica” Samada Behrangija, ovih je dana u izdanju Znanja objavljena i na hrvatskom jeziku. Lani je, u izboru Guardiana, proglašena najboljom dječjom knjigom u 2015. godini, pa je i to pomoglo da na hrvatski bude prevedena jedna iranska slikovnica.
U Iranu je objavljena 1967. i ubrzo je postala opće mjesto tamošnje, ne samo dječje, književnosti, a danas je često na listama najboljih svjetskih priča za djecu. “Crna ribica” je imala snažan, formativni utjecaj na brojne generacije djece, pogotovo one koji su u Iranu odrastali u drugoj polovici 20. stoljeća. Priča je to o ribici koja, iako to njezina okolina ne odobrava, ostavlja sigurnost svoje kuće i kreće na put u nepoznato. Na dugom putovanju, od potočića do mora, crna ribica se suočava s puno zahtjevnih situacija, uči biti hrabra. Behrangija priča o hrabrima koji plivaju mimo struje. Crna ribica je mala, ali postavlja važna pitanja, i to čini na sasvim razoružavajući, dječji način.
Izvorne ilustracije
Prvi ilustrator “Crne ribice” Farshid Mesghali je 1968. na Međunarodnom sajmu dječje knjige u Bologni dobio nagradu za najbolju ilustraciju, potom je nagrađen i na Bijenalu u Bratislavi (1968.), a dobio je i nagradu “Hans Christian Andersen” (1974.). Te izvorne ilustracije objavljene su i u hrvatskom izdanju slikovnice.
Slikovnicu su na hrvatski preveli Ebtehaj Navaey i Azra Abadžić Navaey. Ebtehaj Navaey kaže kako se prijevoda prihvatio iz čistog entuzijazma jer mu je “Crna ribica” za njegova djetinjstva u Iranu bila jedna od najbitnijih priča.
“Prvi put sam je pročitao kao osmogodišnjak. S deset godina sam je čitao iznova. Pa onda ponovno i ponovno, vjerojatno desetak puta, možda u svim važnim fazama svog života. I svaki put sam u toj priči čitao još nešto što prije nisam vidio, razumijevao nešto do čega prije nisam došao. ‘Crna ribica’ nije klasična priča za djecu, to je štivo zanimljivo i odraslima. Meni je ta slikovnica puno značila, odavno sam je htio prevesti, počeo sam 2014., no nisam imao vremena raditi na tome, a kad je 2015. proglašena najboljom u izboru Guardiana, to mi je bio dodatni poticaj da napravim prijevod, želio sam hrvatskoj djeci i roditeljima donijeti tu iransku priču.”
Poziv na pobunu
U vrijeme kad je prvi put objavljena u Iranu, tadašnje su je vlasti doživjele kao oštru kritiku režima šaha Muhameda Reze Pahlavija. Slikovnica je bila zabranjena u doba prije Islamske revolucije, a ni onima koji su došli na vlast nakon 1979. nije odgovarao njezin sadržaj. Behrangijeva dječja priča za mnoge je režime “subverzivna” jer kroz alegoričnu pripovijetku o ribici koja, unatoč protivljenju okoline, hrabro odlučuje otplivati iz svojeg potoka i istraživati druge vode, poziva na propitkivanje zadanih istina, pobunu protiv autoriteta.
“’Crna ribica’ globalno je dobro znana i puno prevođena slikovnica, u nekim je stranim prijevodima doživjela više izdanja, ima i ljudi izvan Irana koji će vam kazati da im je bila formativno bitna priča. Nastala je u drugoj polovici prošlog stoljeća, u doba kad se u Iranu, i u nekim drugim zemljama u Aziji, stvara novi val otpora prema totalitarizmu, kad se javlja intelektualno buđenje. To je ‘jednostavna’, a zapravo duboka priča - o hrabrosti da se misli vlastitom glavom i ostane svoj, da se ne slijedi struju bez da čovjek slobodno razmišlja i na temelju toga donosi odluke”, kaže Ebtehaj Navaey.