Globalna opsesija identitetom Elene Ferrante ne popušta, dapače svaki dan kao da nosi novi nastavak priče o mogućem razotkrivanju imena autorice, ili barem o još jednom neuspjelom pokušaju kakvih smo se već naslušali..
Nakon što je prošle nedjelje talijanski novinar Claudio Gatti u New York Review of Books objavio članak u kojem tvrdi, a nije prvi, da je Elena Ferrante talijanska prevoditeljica Anita Raja, ali je prvi koji te tvrdnje temelji na, među ostalim, financijskim izvješćima što ih je dobio iz anonimnih izvora, podacima iz njezinih bankovnih računa i knjiga o vlasništvu nekretnina, na Twitteru se, navodno, oglasila i Raja. Doduše, pitanje je tko stoji iza tih poruka i Twitter profila Anite Raje. Talijanski izdavači Elene Ferrante, nakladnici Sandra i Sandro Ozzola Ferri, vlasnici Edizioni E/O, ljudi što spadaju među rijetke kojima je poznato tko je Elena Ferrante, preko glasnogovornika su poručili da spomenuti Twitter profil nije otvorila Elena Ferrante, jer spisateljica je trenutno, kažu Ozzola Ferri, na putu. U međuvremenu je sporni profil i ugašen, nedugo nakon što je na njemu osvanulo nekoliko prilično rezolutno intoniranih rečenica vezanih uz razotkrivanje identiteta slavne, a nepoznate spisateljice.
Teorije zavjere
Prva Twitter poruka potpisana s Anita Raja glasila je: “Otvorila sam ovaj Twitter profil, ali uskoro ću ga i zatvoriti. Bit ću ovdje samo toliko koliko je potrebno da dadem objašnjenje”. Ubrzo je poslana i druga: “Potvrđujem. Ja sam Elena Ferrante. Ali, vjerujem da to ne mijenja ništa u odnosu čitatelja prema knjigama Ferrante”. U trećoj je stajalo: “Te knjige jesu i ostati će Elenine, a ne moje. Nemam namjeru govoriti u prvom licu, niti ću davati intervjue i izjave”.
Četvrta kaže: “Držim da je način na koji sam natjerana razotkriti svoj identitet vulgaran i opasan, povreda je privatnosti i zakona. No, budimo strpljivi”. Peta: “Jedino što tražim, sad kad je znatiželja koja je trajala godinama zadovoljena, jest da me se pusti da živim (i pišem) u miru”. Šesti, posljednji tweet: “Ponavljam: Nikada neću govoriti o Eleni Ferrante, neću davati odgovore u njezino ime, niti ću govoriti o njezinim knjigama. Hvala. Anita Raja”.
Čim su se navodni tweetovi Anite Raje pojavili, počeli su ih masovno dijeliti, isti čas su se javile i spekulacije da iza njih ne stoji potpisana ili da, moguće, iza njih stoji neka “prava” Elena Ferrante, koja, možda, nije Anita Raja. Teorije zavjere tako se, ne čudi, množe eksponencijalnom brzinom.
“Zaustavite ‘opsadu’ Elene Ferrante. Ona nije kriminalac.”, pozvao je Sandro Ferri u izjavi za La Repubblicu, navodeći da spisateljicu progone i tretiraju kao da je članica napuljske mafije. Dio čitatelja i javnosti ovih dana komentira da je kopanje po identitetu Ferrante mizogini čin, usmjeren protiv feminističke autorice koja ne želi biti pred očima javnosti.
Istine i laži
Istraživački novinar Claudio Gatti, inače američki dopisnik talijanskog poslovnog dnevnika Il Sole 24 Ore, ne obazire se na bijes što se sručio na njega nakon što je u nedjelju objavljen članak, ponavlja da je identitet Elene Ferrante ono što svijet najviše zanima o današnjoj Italiji te da je njegov posao da ga otkrije. “Naglašavam da je upravo Elena Ferrante (uz pomoć njezinih izdavača) bila prva osoba koja je narušila privatnost Elene Ferrante. Činila je to dajući o sebi informacije u mnogim intervjuima i u njezinoj publicističkoj knjizi “Fragmenti” (“Frantumaglia”). No, davala je netočne informacije. O napuljskoj majci krojačici, o tri sestre, životu u Napulju... Sve su to bile laži. Te mrvice informacija što ih je o sebi otkrivala, čini se, smišljene su na način da zadovolje apetit njezinih čitatelja, njihovu znatiželju o autoričinoj osobnoj priči koja bi mogla biti povezana s napuljskim okruženjem samih romana... Ništa od tih detalja ne odgovara životu i podrijetlu Raje. Kao i majka Else Morante, i Elenina je majka, Golda Frieda Petzenbaum, bila učiteljica, a ne krojačica, ali nije bila iz Napulja. “, navodi Gatti. Raja je rođena u obitelji poljskih Židova koji su emigrirali iz Wadowica u Milano, a doba holokausta preživjeli u Švicarskoj. Na koncu se cijela obitelj, rekonstruira Gatti, preselila u Napulj, gdje su se konačno svi okupili. Otac Anite Raje bio je napuljski sudac, a kad je napunila tri godine obitelj ponovo seli, ovaj put u Rim. Ako je to što Gatti tvrdi i točno, nije veliko iznenađenje, jer Elena Ferrante nije krila da je spremna i lagati o svojem podrijetlu i prošlosti, ne bi li zaštitila privatnost.
U zabludi su, čini se, bili svi koji su vjerovali da su njezini romani rođeni iz djelomice i osobna napuljskog iskustva autorice koja je, kao i njezini likovi, živjela u siromaštvu Sicilije premrežene mafijom te se od istog spasila doživjevši uspjeh sa svojim knjigama.
I dok mnogi iz književnog svijeta zagovaraju pravo autorice na njezinu privatnost, i stava su da je to nasilje nad osobom koja je odavno jasno dala do znanja da sa svijetom želi dijeliti jedino svoje knjige, dio čitatelja kaže da je pratiti Gattijevu istragu gotovo jednako uzbudljivo kao i čitati romane Elene Ferrante, i podjednako uvjerljivo.
Hillary Clinton
Američki novinari, komentirajući razvoj afere oko razotkrivanja identiteta i u Americi iznimno popularne Elene Ferrante, u zemlji u kojoj je Claudio Gatti i objavio članak koji je digao prašinu, zajedljivo pitaju je li Ferrante autorica predizbornih govora Hillary Clinton i njezina stranačkog kolege, potpredsjedničkog kandidata Tima Kainea.
Jer, Hillary Clinton je nedavno, upitana stiže li u svom pretrpanom životu ponešto i čitati, izjavila da čita knjige Elene Ferrante. Pitanje je doduše bi li predominantno stanje uma američkog biračkog tijela pero Elene Ferrante moglo spasiti od prijemčivosti za brutalno glupe, a opasno im dopadljive poruke Donalda Trumpa.