Filmski i kazališni redatelj i scenarist Dejan Šorak kao pisac sklon je nekoj vrsti proznih eksperimenata - prvi mu je roman bio triler bez glavnog junaka, drugi SF koji to zapravo i nije, treći saga o filmu na 1000 stranica, a u zbirci priča objavio je radove koje je pisao kao sedamnaestogodišnjak. Autor koji prozu “misli” filmski, osim što svoje romane i priče (kad treba, ali i kad ne treba!) puni filmskim referencama, jezik drugog medija često koristi i u strukturi svojih djela.
Novi trend
Njegov novi roman trenutno se može čitati kao jedan od onih koje posljednjih mjeseci čitamo u ključu “angažirane” književnosti ili “književnog pokreta otpora”, pa se tako “Čovjek bez dna” već našao u nekim tekstovima-sintezama o navodnom novom trendu domaće proze. Pri tome se, u slučaju ovog autora, zaboravilo na činjenicu kako je već i njegov prvi roman “Kontrolna projekcija”, objavljen prije 12 godina, bio politički triler koji je funkcionirao na sličan način, samo što to tada nismo nazivali trendom.
Uglavnom, “Čovjek bez dna” u kontekstu Šorkove proze zapravo obnavlja model koji je već isprobao - tu je relativno napeta i preokretima sklona fabula, zahvaćanje dužeg vremenskog razdoblja, koketiranje s političko-stvarnosnim temama koje se dovode do granica apsurda, isticanje moći manipulacije koja je karakteristična za sustav u cjelini i pojedince koji se dobro prilagođavaju i - filmska montaža. Ante Kartum ili Šime Kuznjecov, glavni je lik kod kojega ništa ne mora i sve može biti istina, čak i vlastito ime. U prvome (i najboljem dijelu!) romana nalazimo ga pred vratima ispitne komisije za prijem na filmsku akademiju, s filmom koji pripada specifičnom podžanru “cinema verite”, snimila ga je, naime, tajna služba.
Plošni likovi
Nesuđeni redatelj koji je cijeli profesionalni život proveo u tajnim službama svoj je talent iskazivao režirajući živote drugima, vlastite ideje pretvarajući u stvarne tragikomedije. S Hrvatskim proljećem, demokratskim promjenama ili recentnom antikorupcijskom borbom u pozadini, Kartum je neuhvatljiv i uspješan u preokretanju situacija u vlastitu korist jer je spreman negirati, ali i nadograđivati stvarnost.
Premda se načelno u romanu bavi temama visoke politike i njezinih zaštitnika u obličju tajnih službi, Šorak ne ide na klasičnu angažiranost, već nešto ambicioznije. Možda zato njegovi likovi djeluju pomalo plošno, naglašavanje tragikomičnih situacija pretenciozno, a humor “fabrikovan” (što je termin za ono čime se njegov glavni lik u životu bavio). Dobar u dijalozima i “scenariju” romana, Šorak gubi na terenu umjetničkog nadograđivanja stvarnosti koje se jednostavno previše - vidi.
plus 5 pitanja:
Napisao sam bezobrazno i prilično provokativno štivo
Vaš prošli, trotomni roman “Američko hrvatski u boji” ni ja nisam stigla pročitati. Je li vam urednik ovaj put sugerirao da napišete kratak roman?
Današnji roman i film kao da povezuje očekivanje publike da ih se odgleda i odčita u jednom dahu i komadu. Vremena ukrasnih markera za stranice čini se da su prošla, i knjige više nisu dovoljno debele da ih rese ona šarmantna “uha”. “Čovjek bez dna“ jedna je desetina duljine “Američko hrvatskog u boji”.
Kako se nosite s činjenicom da ste s “Čovjekom bez dna” uklopili u trend “angažiranih” romana kakvih u posljednje vrijeme ima popriličan broj?
Ne mogu poreći stanovitu provokativnu bezobraštinu toga štiva. Kad sam, naime, dvije tisućite objavio “Kontrolnu projekciju”, mislio sam da je s takvom vrstom priče gotovo. Revolucija koja teče protegnula se, međutim, i na sedmo desetljeće, poprimajući sve maštovitije oblike kaosa i primitivizma. Ako to ne možeš promijeniti, možeš time zabavljati čitatelje i samog sebe.
Je li Ante Kartum čovjek bez dna ili čovjek bez DNA?
I jedno i drugo. Ekspertni CSI tim ostao bi zbunjen kako ta vrsta stvora zvana Ante Kartum alias Šime Kuznjecov, s lakoćom mijenja svoj DNA prema vlastitim željama i potrebama.
Tajne službe ionako imaju moć manipulacije ljudima, zašto ste u romanu pribjegli “pojačavanju” do granica apsurda i demonskoga?
- “Čovjek bez dna” nije roman o tajnoj službi. Ona je tek eko sustav, prirodno stanište za glavnog junaka koje mu daje moć i anonimnost da bi bio to što ga jedino zanima. Nesuđeni režiser, umjesto fiktivnih svjetova, desetljećima režira stvarne uglavnom krvave svjetove. Demonskim ga čini inteligentno zlo koje uživa u kreacijama vlastite mašte.
Direktno ili indirektno, film je uvijek jedan od likova vaših knjiga. Jeste li proza za vas mjesto za ostvarivanja (i) redateljskih ambicija?
Redateljske ambicije ostvarujem režirajući filmove. U međuvremenu pišem romane prožete filmom, ali s literarnim ambicijama.