Ozbiljni pisci govore da je teško držati pod okom romanesknu građu koja obaseže nekoliko desetljeća. A baš o tome je riječ u novom bestseleru New York Timesa.
Američka autorica Kristin Hannah već se potvrdila na listama bestselera, a bila je rado čitana i u nas - Znanje je objavilo nekoliko njenih romana (Zimski vrt, Boje istine, Slavujeva pjesma). No, njen novi roman “Ulica krijesnica” dodao je spomenutim djelima “ljubavno-obiteljske tematike” dvije pod-teme: žensko prijateljstvo i terminalnu bolest, koja ga prekida.
Roman priča o Tully Hart i Kate Mularkey, a prati ih od 1974. kada su se upoznale, u osnovnoj školi, do “danas”. Tully je dijete “djece cvijeća”; oca nije ni upoznala, a majka joj pluta u kombiju sa cvjetnim aranžmanom od rock-koncerta do prvog ponuđenog džointa. Pojavljuje se i nestaje kao kakvo lice Agathe Christie. Takav je i obiteljski život njene kćeri, koju spašava baka.
Nasuprot Tully stoji druga djevojčica, Kate: potječe iz stabilne obitelji, na kakvima se Amerika održala proteklih pola stoljeća. Njen je otac radio u Boeingu, u pogonu, a majka je domaćica koja je odgajala kćer i sina. Živjeli su u mjestašcu blizu Seattlea, država Washington. Baš u Ulici krijesnica. Stoga, dolazak Tully u njihov racionalni svijet predstavlja živu prijetnju radu, redu i disciplini.
Velika američka majka, gospođa Mularkey, dovoljno je širokogrudna da prihvati “nezgodnu”, izgubljenu Tully za najbolju prijateljicu svoje kćeri. Na stranu to što je Tully upoznala Kate nakon što se vratila s nekog tuluma, kao osmašica, na kome ju je silovao srednjoškolac-sportaš, “zato što je to sama htjela““.
Popis popularnih hitova ili glumaca, knjiga i pjevača itd., koji prate scenu ovog djevojačkog prijateljstva, obuhvatio bi nekoliko ovakvih prikaza. Evo tek nekih hitova: Billy, Don’t Be a Hero, Goodbye Yellow Brick Road, Material Girl, Bohemian Rhapsody, Purple Rain, You’ve Got a Friend itd. To su uspješnice u pozadini radnje. Napokon, prvi dio romana Hannah je naslovila po hitu Abbe: Dancing Queen.
Pošto Tully umre baka, ona kratko vrijeme živi kod obitelji Mularkey, kod najbolje prijateljice. Potom zajedno upisuju faks, novinarstvo, sanjajući TV karijeru. “Šašava” Tully “očekivano” se zaljubljuje u jednoga od njihovih profesora, dok je Kate primjereno opreznija s drugim spolom. Dok prva uporno nastoji dobiti bilo kakav posao, na bilo kojoj TV stanici, druga sumnja u zajedno odabrani, novinarski poziv.
Obje počinju raditi kod Johnyyja, koji vodi jednu od malih postaja u Seattleu. A iza njega je izvješćivanje iz ratom zahvaćenog Salvadora. On potajno ljubi Tully, a Kate voli njega. Jer, ovo je bestseler, zar ne. S vremenom Tully napreduje, uspinje se prema vrhu profesije, koji je bio i ostao u središtima velikih TV kuća (ABC, NBC), u New Yorku. Pritom, ševu tretira kao zdravu hranu, kao ševu bez šlica u romanima Erice Jong, otprije nekoliko desetljeća. Kate pak odbacuje novinarstvo i odlazi u PR agenciju.
Ukratko, jedna je pronašla uspjeh i slavu, ili karijeru, a druga potražila ljubav. U međuvremenu, Tully je “pustila” u svoj krevet spomenutog Johnnyja. Kate je bila, takoreći, prisutna, pa je taj doživljaj progoni. Naime, poslije su Kate i Johnny završili u braku, a Tully u kompanijskoj limuzini, u kakvima se voze, primjerice, Barbara Walters i Oprah Winfrey.
Bez obzira na to i na sve ostale kušnje, prijateljstvo dviju žena održava se godinama. Na koncu, Kate odgaja dvoje djece i brine se za obitelj, a Tully vodi najgledaniji talk-show u zemlji. Spisateljica kao da pita svoje čitateljice: što je ljudska sreća, iscrtavši dva različita životna puta.
Svojevrsni vrhunac romana i najveći ispit prijateljstva za obje žene događa se kada jedna od njih oboli od specifične, upalne vrste raka dojke. Čitatelj koji je imao takvo iskustvo u obiteljskoj krugu, zacijelo će se naježiti koliko Kristin Hannah raspoznaje simptome metastaziranja ove bolesti.
Poslije kraja romana, u pismu čitateljima, Kristin Hannah piše: “Moja je majka umrla od raka dojke. Kao mnoge žene, cijeli sam život motrila znakove opasnosti. Sama se pregledam i svake godine radim mamogram, radim sve što bih trebala raditi.”
Dodala je još nekoliko riječi: “Obiteljski liječnici često ne vide znakove ili postave pogrešnu dijagnozu na temelju simptoma, a kao što svi znamo, kad je rak u pitanju, vrijeme je od presudne važnosti. Stoga želim potaknuti žene da dodaju znakove upozorenja na upalni rak dojke ostalim znakovima na koje inače paze.”