“Umrla sam, vratila sam se u život, pročitala još jednom, ponovno umrla, i tako u krug”, bila je prva reakcija spisateljice Lauren Groff, kada je krajem prošle godine u anketi časopisa People američki predsjednik Barack Obama rekao da je njezina knjiga “Sudbe i srdžbe” najbolja koju je pročitao te godine.
Nije joj to bilo prvi put da ju spominje neka javna ličnost, hvalile su ju i glumica Sarah Jessica Parker, televizijska voditeljica Oprah, glazbenica Carrie Brownstein, redateljica i spisateljica Miranda July, a knjiga je već i bila u finalu za National Book Award, no Obamina podrška, kako kaže u intervjuu za Jutarnji, puno joj je značila: “Uzviknula sam od sreće, potom sam otvorila bocu izvrsnog šampanjca. Obama je vrlo dobar predsjednik, osobito ako se uzme u obzir s kakvim se groznim Kongresom morao boriti u proteklih osam godina, no više od toga, on je briljantan pisac. Nema boljeg komplimenta nego da drugi pisac voli vaš rad, osim ako taj drugi pisac nije još i predsjednik Amerike”.
Najbolje priče
Obamina podrška donijela joj je i novu publiku - mušku. “Moram reći da je američko društvo tako podijeljeno, da su muškarci prvo pretpostavili da im se neće svidjeti moja knjiga, i mnogi je nisu kupovali, sve dok predsjednik Obama nije rekao da mu se sviđa. Tada je odjednom postala knjigom koju čitaju i muškarci.”
Knjiga je prevedena na više od dvadeset jezika, a kod nas ju je objavio Profil.
Lauren Groff rođena je 1978. godine u gradiću Coopestownu u državi New York. Njezin je rad uvršten i u knjigu “100 najboljih kratkih američkih priča”, objavljuje ju New Yorker, a prvi veći uspjeh postigla je knjigom “Arkadija”, koja je prethodila “Sudbama i srdžbama”, o djetetu koji odrasta u hipi komuni, šezdesetih, u predgrađu New Yorka. Za “Arkadiju” nam pojašnjava: “Knjiga je bila vrlo ozbiljna, tužna, o kolapsu okoliša i moralnim implikacijama donošenja djece na svijet. Željela sam pisati o različitim moralnim problemima, no sa raznobojnom paletom”.
Dva lika
Danas živi u New Yorku, udana je i ima djecu, što nije nebitno reći s obzirom na radnju knjige. Naime, knjiga prati karizmatičnog, optimističnog i otvorenog Lotta, i naizgled vrlo hladnu Mathilde, koji se vjenčaju još za vrijeme studija. Riječ je o dvoje vrlo privlačnih ljudi, njihovi im prijatelji zavide na sreći, no tajna je njihova braka u mnogim osobnim tajnama koje nisu podijelili niti jedno s drugim niti sa okolinom, a koje polako u knjizi izlaze na svjetlost dana. Odgovarajući na pitanje koji joj je lik draži, kaže: “Lotto je pametan i blistav i osoba u čijem je društvu zabavno biti, Mathilde na svijet gleda mirno, i jasno, i dalje u budućnost nego što sam ja ikada mogla”.
Dok je pisala roman, priča Lauren Groff, najviše se bojala reakcija svog supruga. Odnosno, kako tumači: “Pisala sam intimnu, strastvenu knjigu koja je dala sve od sebe da potkopa instituciju braka, i bojala sam se da će se misliti da napadam naš brak. No, moj je muž pažljiv i pametan i mogao je jasno vidjeti gdje fikcija počinje i završava.”
Da li je bila iznenađena golemim uspjehom knjige: “Puno radim na tome da bih blokirala vijesti o mojoj knjizi kada izađu van, većinom zato što je trenutak kada je knjiga objavljena, pisac toliko ranjiv da je praktički kao bez kože. Recepcija moje knjige me oduševila, no ja vidim mane knjige jasnije nego što to njezini najjači kritičari mogu izraziti, pa si nikada ne dopustim da previše uživam. Također nastojim biti vrlo involvirana u novu knjigu, kada izađe prethodna, tako da se već borim sa samim pisanjem. Promocija knjige posve je odvojena i često vrlo dražesna stvar, no pisanje je ono što hrani moju dušu.”
Poigravanje
U fikciji se često postavlja pitanje o tome koliko ima autobiografskog, a ona odgovara: “Svjesna sam toga pa se igram s očekivanjima čitatelja. U mojoj prvoj knjizi, namjerno sam se poigravala autobiografijom, no smetao mi je čitav niz pitanja koji je uslijedio na tu temu. Izgledalo mi je jako seksistički i vrlo nefer da se ta pitanja iz moje biografije čine povezana s razumijevanjem knjige. Naime, čini mi se da se takva pitanja ne postavljaju kada je riječ o muškarcu, već zato što je riječ o knjizi koju je napisala žena. Tu je i pitanje koja je vrsta ponašanja prihvatljiva za ženu naspram muškarca: ženu koja je iskrena o svojim emocijama može se zvati vrlo ružnim imenima. No, s godinama i iskustvom sam oguglala na takva pitanja i sada se još radije igram autobiografijom. Ako će me ljudi čitati u mojim likovima, zašto ih ne bih pogurala u prostor koji nije ugodan za sve nas. Ideja “sviđanja” u fikciji je lažan prijatelj. Likovi trebaju biti zanimljivi, ne neophodno i dopadljivi. Kada se ljudi automatski usklade s vama, s piscem, s likom koji nije dopadljiv, to nesviđanje poprima vrlo osobni ukus. Jedino što mogu učiniti jest smijati se i gurati granice koliko god mogu protiv tih unaprijed zamišljenih ideja.”
Važna joj je bila i glazba koju je slušala dok je pisala knjigu, Wagnerovi “Tristan i Izolda”, vrlo “zavodljivo” djelo kako ga tumači, potom Liz Phair, Nine Simone i Kate Bush.
U “Sudbama i srdžbama” Mathilde, glavni ženski lik u romanu, sebe potiskuje, kako bi gurnula u prvi plan svog supruga, i njegov dramaturški rad.
Vera Nabokov
No, u knjizi se otkriva kako dobar dio uspjeha duguje upravo njoj. Kada je pisala knjigu i opisivala Mathilde, Lauren Groff među ostalim je na umu imala i Veru Nabokov, suprugu Vladimira Nabokova: “Obožavam je, i smatram ju hladnom i atraktivnom i nevjerojatno briljatnom. No, kao da je izbrisala svoju svjetlost i stajala iza svojeg muža čitav svoj život.”
Također, važna joj je i Virginia Woolf, čijoj se knjizi “Svjetionik” vraća jednom godišnje, posebno uživa u liku gospođe Ramsay: “Patim od užasne nesanice, i taj me lik na neki način tješi”. Cijeni i Elenu Ferrante: “Sviđa mi se njezina odlučnost da piše o temama koje su naizgled ‘dosadne’ ili ‘kućne’, njezina strast, kompleksni karakteri i raskošna platna napolitanskog svijeta”.
Subverzivnost
Želja Lauren Groff bila je, kako tumači, “napisati subverzivnu knjigu koja ne djeluje subverzivno”: “Prvi dio knjige uzeo mi je dosta vremena jer sam gradila strukturu na unaprijed zamišljenoj ideji, romansi, kreativnosti, ljubavi i ‘muškim’ narativnim strategijama. Smatram da pisac ne treba bježati unaprijed od klišeja, već te klišeje koristiti tako da ih potkopa. Zamka je za pisca da ne vidi klišeje koje koristi li da podliježe kulturnim imperativima.”
Radi na novoj knjizi, no ne želi puno govoriti o tome: “Shvatila sam da ako govorim puno o knjigama izgubim napetost. i počinjem sumnjati u projekt. Recimo samo da pokušavam stvari koje možda neće uspjeti, namjerno udvaram katastrofi, i uživam u ovom dnevnom riziku.”
Razgovor smo započele Obamom, završavamo Trumpom. Naime, Lauren Groff je među onim piscima koji su potpisali otvoreno pismo protiv kandidature Donalda J. Trumpa. Smatra li da ima šanse da pobijedi: “O moj bože, nadam se da nema, no svaki dan me iznova začuđuje dubina američke kratkovidnosti. Jedino što znam je da ću od sada pa do studenoga raditi sve na tome da se spriječi predsjednik Trump”.