Riječki glazbenik i pisac Zoran Žmirić, dosad najzapaženiji po antiratnom romanu "Blockbuster" koji mnogi uvrštavaju u ponajbolju noviju (anti)ratnu prozu, dobitnik brojnih nagrada, odnedavno ima novi roman "Putovanje desnom hemisferom" (izdavač Hena.com), neku vrstu posvete mornaru pustolovu Cortu Malteseu. I junak Žmirićeva romana, kao i Corto Maltese, pokušava se, na sasvim svoj način, oduprijeti ograničenjima koja mu je nametnuo život, sanja i putuje, čitatelja vodi na sve strane svijeta, nudeći mu niz putopisnih razglednica kroz koje on otkriva i saznaje, dojam je, odgovore na bitna životna pitanja.
Kakva je to sloboda koju daje putovanje, makar, kako kaže lik u knjizi - putovanje čovjeka, zapravo, ne čini slobodnim? "Putovanje je vezano za želju, znatiželju, učenje, donosi povlastice neke druge vrste, ali ne i slobodu. Sloboda je uvjetovana mogućnošću da doneseš odluku, odluku da putuješ ili ne putuješ, ona leži u izboru da činiš", kaže autor.
Konačno, zašto se, uopće, kako i Sveti Jakov pita u snu lika koji hodočasti u Camino de Santiago, kreće na put, bilo koji put? "Zbog potrebe za novim iskustvom, rastom, promjenom. Statične stvari su mrtve, život je kretanje. Voda koja ne teče usmrdi se. Zrak koji ne struji nezdrav je. Svemu je potrebno gibanje da bi živjelo. Pokret je poticajan, bilo na fizičkoj, bilo na mentalnoj razini. Kako onda ne putovati, pa barem u mašti, pripremajući se za neka nova iskustva? Konačno, znatiželja je odraz inteligencije."
Na koncu Žmirićeva romana čitatelj se upita je li, ipak, bio na nekima od tih mjesta, je li u toj knjizi posijao i dio vlastitih iskustava putnika, ili nas je "obmanuo" čistom fikcijom. "Ako se to pitanje doista pojavljuje, onda je to sjajno, jer znači da je rukopis uvjerljiv. Pratio sam staze Corta Maltesea, trudio sam se priču smjestiti barem na približno ista mjesta na kojima je i on boravio. Zato su tu Sibir, Afrika, Švicarska, Pacifik, ali i neke lokacije koje su meni važne. U prvom redu Indija, a potom naravno i Rijeka. Moj grad je polazišna točka romana, iako dolina iz poglavlja koje otvara roman više ne postoji i na njezinu je mjestu sad trgovački centar, to je moj osobni trag na izmaštanim putovanjima. Zgodno je i to što će Rijeka 2020. godine biti Europska prijestolnica kulture, a 2018. godine mandat će dobiti Valletta, glavni grad Malte. Tako smo Corto Maltese i ja, bez da smo to planirali, zatvorili još jedan krug ovog romana."
Zašto Corto Maltese? "Osim što je u narativnom smislu Hugo Pratt kroz taj lik u meni ostavio neizbrisiv trag, Corto je simbol lutanja i slobode, utjelovljenje skeptičnosti prema nacionalnim, ideološkim i vjerskim podjelama, zbog čega mi je toliko blizak da ga gotovo osjećam kao osobni alter ego. Osim toga volim strip, to je medij koji ni po čemu nije inferioran knjizi, dapače u mnogim se slučajevima pokazao značajnijim. Umberto Eco se nije nimalo šalio kad je rekao da za razonodu čita Engelsa, a kada poželi ozbiljno štivo, u ruke uzima Corta Maltesea."
Roman je umirujuće optimističan, daje neko uvjerenje da je do svih odgovora stići moguće. Zar je baš tako? Autor tvrdi da mu iskustvo govori da jest, da se do svih odgovora može stići. "Bezbroj puta sam se pitao zašto prolazim kroz teško razdoblje i što mi takvo iskustvo ima donijeti, da bih kasnije, sagledavši neke druge stvari, shvatio kako bez toga ne bih bio motiviran za dobre pomake. No govoreći o pisanju, ono uvelike ovisi o tome u kakvom sam raspoloženju i koliko se uspješno uspijevam odmaknuti od svijeta, ne u eskapističkom smislu, više tu mislim na odluku da ostanem i u okružju koje nije poticajno pronađem mjesto za napredak ili motiv za dalje. S ovim romanom sam si to dopustio. Kao autoru bila mi je potrebna ova knjiga, a mislim da je i dio čitatelja odahnuo. Pogledajte samo komentare koje su na Goodreadsu neki od njih ostavljali na 'Blockbuster'. Ovaj je zasjenio sve ostale: 'Mentalna opaska autoru knjige! Žmiriću, odi malo u k***c.' S 'Hemisferom' možemo na neka bolja mjesta od ovoga koje sugerira komentar."
Žmirić, osim ovog novoizašla, ima gotov još jedan roman koji izlazi iduće godine i kojim kani zatvoriti trilogiju "o unutarnjem sukobu koju sam započeo 'Blockbusterom', a nastavio 'Snoputnikom'. 'Blockbuster' tematizira odluke pojedinca u destruktivnom okružju, 'Snoputnik' propitkuje učinke donesenih odluka, dok ovaj koji je sad u rukopisu povezuje tri razine; vrijeme prije, tijekom i nakon rata, gdje je protagonist istovremeno u konfliktu s okolinom i sa samim sobom".
Makar je stara tema, dotaknuli smo se i toga da se u nas od pisanja živjeti ne da, izuzeci su rijetki: "No većina u Hrvatskoj ne može živjeti niti od drugog poštena rada, pa nas ta činjenica ne tjera da odustanemo od sebe i postanemo kriminalci. Osim toga, postoje stvari od kojih živiš, one za koje živiš, kao i one bez kojih ne bi mogao živjeti. Za mene pisanje preklapa posljednje dvije činjenice, što mi je sasvim dovoljno da s onom prvom ne razbijam glavu. Jedina afirmacija kojoj kao autor težim jest domet do čitatelja, to imam i tom sam pozicijom zadovoljan, a što se zarade tiče, nije ona problem, koliko odnos izdavača prema autoru. Dva mjeseca nakon objave 'Hemisfere' izdavač mi je poslao izvješće o prodaji i uplatio mi honorar. Objavljujem već petnaest godina i ovo je prvi put da sam takvo nešto doživio, jer od nekih izdavača nikad nisam dobio honorar. S obzirom na to da trenutačno nisam u Hrvatskoj, prvo mi je palo na pamet da Hrvatska više ne postoji i da su nas anektirali Nijemci."
Vraćamo se na trenutak "Blockbusteru", riječ je o romanu koji odavno više nije u knjižarama, a mnogi priželjkuju novo izdanje. Spominjala se i mogućnost ekranizacije. Možda i dramatizacije? Što je s time? "Volio bih ga vidjeti transformirana u neki drugi medij, zanimljivo je pratiti kako se tvoj rad otrgne od tebe i nastavi živjeti neki svoj život i kako tvoje pisanje nekoga nadahnjuje i otvora mu rukavce kojima on priču vodi na svoj način. Postoji plan za filmsku adaptaciju 'Blockbustera'. Ta ideja nije od jučer, promišljam je sa Srđanom Dragojevićem već neko vrijeme. No stvar uvijek zapinje na istom mjestu. Sve to košta, a novca nema. Možda ipak natrči neki producent…
Na žalost, nije mi poznato da se bilo tko zainteresirao za postavljanje 'Blockbustera' na daske, no to i ne čudi s obzirom na to da je 'Blockbuster' u osam godina, koliko je na tržištu, dobio samo dvije recenzije u javnom prostoru, što je dobrim dijelom razlog zbog kojeg nije doživio veću vidljivost. To mi je u jednom trenutku bilo čudno, jer odjek kod čitatelja je bio izuzetan, a književni kritičari s kojima razgovaram ni danas ne zaobilaze spomenuti kako su uživali čitajući ga. Kao da je u nekom trenutku, kad je romanu trebala odskočna daska, sve nekako stalo, kao da takvo tematiziranje rata u medijima tada nije bio poželjno. Kad gledam na to, vidim da je Blockbuster opstao jer je bio i ostao roman čitatelja i takva mi, njegova pozicija, potpuno odgovara."
