Stvar je u konceptu. Prostor i vrijeme na Wall Streetu imaju drukčiji značaj od onog na koji smo navikli. To nije ono za Ameriku, ali i za cijeli Zapad, uobičajeno razmišljanje mlađih članova obitelji kada biraju grad i mjesto gdje namjeravaju živjeti (i na samom početku "Flash Boysa" Bradley Katsuyama i njegova buduća supruga biraju gdje će živjeti u Americi, izabiru San Francisco, ali nikad ne odlaze), to je pitanje života i smrti. Lokacija se mjeri u centimetrima dužine, vrijeme u mikro i nanosekundama. U pozadini svega je, naravno, novac. Milijarde dolara slijevaju se na račune onih koji su znali odabrati pravu lokaciju. Udaljenost od mjesta akcije najveći je kradljivac vremena, a onda i put koji vodi izravno prema bankrotu.
Proza pod istragom
Dan nakon što je knjiga "Flash Boys" izašla na police američkih knjižara Odbor za financije američkog Kongresa pozvao je njenog autora Michaela Lewisa da svjedoči o istinitosti njenog sadržaja. FBI je istog dana najavio istragu o visokofrekventnom trgovanju na burzama zbog sumnji u insajdersko trgovanje i manipuliranje tržištem, a financijska zajednica napala je autora svom raspoloživom artiljerijom. Optužili su ga da izmišlja, da se bavi njemu potpuno nepoznatom materijom, da demonizira napredak industrije... Lewis, međutim, nije bio stranac u njihovom miljeu, oni su bili ti koji s tom činjenicom nisu bili upoznati.
Danas se od pisanja ne može dobro živjeti, osim ako niste Michael Lewis, rekao mi je Randall Lane, urednik američkog izdanja Forbesa dok smo prošle jeseni kružili brodom oko Manhattana. Lane je odličan pisac, jedan od onih iz ergele legendarne New Yorkerove urednice Tine Brown, veliki reformator medija Lewis D’Vorkin oteo ga je njenom portalu Daily Beast kako bi ga doveo u Forbes za urednika, ali odustao je od svake nade da se tim poslom obogati.
Michael Lewis krenuo je s druge strane. Prvo je bio suradnik njujorškog trgovca umjetninama Daniela Wildensteina da bi, nakon što je diplomirao na London School of Economics, postao bankar i radio za Salomon Brothers. Počeo je u New Yorku, nastavio u Londonu kao njihov trgovac obveznicama. Dao je otkaz kad mu se, po njegovim riječima, financijska industrija zgadila.
Poker lažljivaca
Njegova prva knjiga "Liar’s poker" (Poker lažljivaca) uzdrmala je javnost 1989. kao prikaz pokvarenosti "iz prve ruke". U sljedećoj knjizi koju je objavio godinu dana kasnije – "The New Thing" – bavio se eksplozijom Silicijske doline i globalnom opsjednutošću inovacijama. Četiri godine kasnije izašao je "Moneyball" za koji se zainteresirala i filmska industrija (film je snimljen 2011. s Bradom Pittom).
Sada je već bio traženi financijski novinar, pisao je za New York Times Magazine, Spectator, New Republic, Slate i imao kolumnu na Bloombergu. Kada je Conde Nast, izdavačka kuća u čijoj su paleti izdanja između ostalih Vogue, New Yorker i Vanity Fair odlučila pokrenuti vlastiti biznis magazin, pozvali su ga da se priključi. Conde Nast Portfolio pojavio se, međutim, na tržištu u pogrešno vrijeme, na početku krize 2008. i projekt je brzo propao.
Braća Newhouse, vlasnici Conde Nasta, prepoznala su u Michaelu Lewisu krunskog autora kakav im je nedostajao. U veljači 2009. dobio je status urednika bez portfelja u Vanity Fairu, slobodu da piše što hoće, kad hoće i koliko hoće i obećanje da mu kompanija neće smetati u radu na njegovim budućim knjigama. Nakon "Moneyballa" objavio ih je još osam, deveta je najavljena za prosinac 2016.
Zaleđena slika
"Munjeviti momci s Wall Streeta", kako se u upravo izašlom hrvatskom prijevodu (izdavač je Profil) zovu "Flash Boys", unatoč svojoj divljoj dinamici zaleđena su slika financijskog svemira na vrhuncu eksplozije. Svemira kakav je bio 2014. Mi ih, znači, čitamo s vremenskim odmakom koji ni u jednom trenutku ne umanjuje zanimljivost, ali šok koji je knjiga izazvala u Americi i koji je ostavio trajne posljedice na način rada financijske industrije danas je već stvar prošlosti.
Priča o nastanku IEX-a, male privatne tržnice kapitala, "dark poolu" nastalom iz otpora prema velikim investicijskim kućama i bankama koje su svjesno varale svoje klijente manipulirajući tržištem kojim upravljaju roboti i gdje se tisuće transakcija obavljaju u milisekundama i mikrosekundama, mnogima će se činiti znanstvenom fantastikom iako je riječ o stvarnim ljudima i stvarnim događajima koji su se dogodili tijekom posljednjih nekoliko godina.
Protagonisti, vrhunski financijaši, ali prije svega genijalni programeri i pisači zamršenih kodova i algoritama, duboko razočarani nemoralnošću industrije za koju više nisu željeli raditi, odlučili su osnovati novu burzu koja će biti posvećena klijentima, vratiti transparentnost tržištu i suprotstaviti se velikoj prevari najvećih igrača na tržištu. Priča nije crno-bijela. Dobri postaju loši, oni koji se čine najopasnijima i najdublje ogrezlima u prevari odjednom pristaju prihvatiti IEX-ova nova pravila. Goldman Sachs, Morgan Stanley, Credit Suisse, Merrill Lynch, Nasdaq, NYSE, CBOT... u toj igri nitko nije ostao čist, nitko nije pošteđen.
Mala grupa kamikaza na čelu s Bradleyjem Katsuyamom, bivšim traderom iz Royal Bank of Canada, koji je odlučio ostaviti višemilijunski godišnji bonus kako bi se suprotstavio tada još samo njemu vidljivoj prevari, upravo je ovih dana odnijela veliku pobjedu – Američka komisija za vrijednosnice (SEC) prošli je mjesec IEX-u dala odobrenje da od malog privatnog tržišta postane prva nova burza na američkom tržištu u ovom stoljeću, sa svim pravima i obavezama javnog trgovanja. IEX danas drži otprilike 1,5 posto američkog tržišta kapitala.
Hrvatskog čitatelja može privući i portret Zorana Perkova, "najvećeg IEX-ova paranoika", hrvatskog iseljenika odraslog u njujorškom Queensu kamo se kao malo dijete doselio s roditeljima iz "obitelji s dugom tradicijom ribara i klesara". Prije dolaska u IEX, gdje operativno vodi tržište, bio je direktor globalnih operacija Nasdaqa, zadužen za funkcioniranje svih Nasdaqovih tržišta. Perkov je čovjek koji predviđa, očekuje i rješava najgore moguće pogreške sustava.
Tužna priča o Sergeju Alejnikovu, ruskom kompjuterskom geniju koji je radio za Goldman Sachs, pa onda zaglavio u zatvoru zbog krađe računarskog koda koji je sam napravio i nikad ga nije namjeravao ukrasti, samo je jedna od paralelnih linija koje možemo pratiti u Lewisovu ultradinamičnom trileru koji ima još jednu nevjerojatnu dimenziju: baš svakog od spomenutih aktera knjige možemo pronaći na LinkedInu.