Kad su Eicca Toppinen, Paavo Lötjönen i Perttu Kivilaakso, svi diplomirani violončelisti helsinške glazbene akademije Sibelius, 1993. osnovali Apocalypticu, nisu ni sanjali da će postati megazvijezde s više od četiri milijuna prodanih CD-a diljem svijeta. S njima svira i bubnjar Mikko Sirén, a u 24-godišnjoj karijeri surađivali su s Daveom Lombardom iz Slayera, Tillom Lindemannom iz Rammsteina i brojnim drugima.
Na debitantskom studijskom albumu 'Plays Metallica by Four Cellos' iz 1996. obradili su hitove američkog benda Metallica, a u ponedjeljak, 3. travnja, dolaze u zagrebačku koncertnu dvoranu Vatroslav Lisinski u sklopu velike turneje na kojoj slave 20 godina od objavljivanja kultnog prvijenca.
- Metallicu sam prvi put čuo kad mi je bilo 13 godina, a i ostatak benda odrastao je na njihovim hitovima. Zbog albuma 'Master of Puppets' smo i počeli svirati predstavljajući se kao njihov cover bend - rekao nam je Eicca Toppinen, 41-godišnji violončelist, skladatelj i producent te jedan od osnivača Apocalyptice.
Finski bend s Metallicom je prvi put svirao u rodnom Helsinkiju još 1996., i to dvije večeri za redom, a Amerikanci od tada pomno prate njihov rad, za koji imaju samo riječi hvale.
- Velika je čast dobiti kompliment od takvih glazbenih velikana. Da nam je netko '90-ih rekao da ćemo jednoga dana postati prijatelji, ne bismo im vjerovali. Kad smo osnovali bend, nismo imali nikakva očekivanja, štoviše, bili smo uvjereni da nas nitko neće slušati. Isprva su nas čak i doma u Finskoj doživljavali kao čudake koji spajaju klasičnu glazbu s rockom i metalom, ali ispostavilo se da nam je taj eksperiment bio 'najbolja nesreća' u životu - kaže Toppinen.
Apocalyptica je, dodao je Eicca, dugo tražila vlastiti identitet, ali s vremenom je postala pravi bend s autorskim pjesmama i sedam objavljenih studijskih albuma, na što su finski genijalci na violončelima najviše ponosni.
- Dečki su mi kao obitelj, što je i normalno, s obzirom da puno vremena provodimo zajedno, osobito kad smo na turneji. Dobro se slažemo, ali lagao bih kad bih rekao da se tu i tamo ne porječkamo. Različiti smo karakteri i svatko od nas ima barem jednu naviku koja izluđuje druge, ali sve dok se svađamo oko praktičnih stvari, a ne glazbe, nema razloga za brigu - smije se Toppinen.
Gostovanju u Hrvatskoj (od posljednjega u zagrebačkoj Tvornici kulture prošle su skoro dvije godine) Apocalyptica se iznimno veseli, a dečkima je neostvarena želja posjetiti i našu obalu, o kojoj već godinama slušaju samo sve najbolje.
Finci su upoznati i sa stvaralaštvom našega dvojca 2Cellos. Za Stjepana Hausera i Luku Šulića kažu da su vrhunski tehničari na violončelima, ali nisu obožavatelji njihove glazbe jer je previše komercijalna za njihov ukus.
- Iskreno, zvuče mi pomalo sladunjavo. I nama su svojedobno nudili da napravimo nešto slično, ali odbili smo. Draža nam je 'sirova' glazba bez kompromisa. Nije lako opstati na sceni kad si samotnjak poput nas, ali odavno smo odlučili da nećemo ići protiv svojih principa. Pametno je slušati iskusne, ali ne treba ih uvijek slijepo slijediti - rekao nam je Eicca.
Na pitanje ima li istine u stereotipima koji prate njegov narod, da je prilično mračan i melankoličan, Toppinen odgovara potvrdno.
- Tipični sam Finac. Cijenim tišinu i svoj privatni prostor, volim biti u prirodi i imati vlastiti mir, obožavam saunu... Definitivno nam je urođena određena doza melankolije - zaključio je violončelist.